Ban Josip Jelačić – plemić iz Turopolja – 1801.
Dana 16. listopada 1801. godine rođen je slavni hrvatski ban Josip Jelačić. Potjecao je iz stare hrvatske plemićke obitelji koja je potjecala iz područja uz rijeku Unu, no stoljećima je živjela na području Zagrebačke županije. Jelačići su imali plemićki pridjevak iz Buzina, koji označava naselje Buzin južno od Zagreba, na putu prema Velikoj Gorici. Kasnije je taj pridjevak iskvaren u Bužimski, prema Bužimu u Lici, no po svemu sudeći oni tu ličku utvrdu nikada nisu posjedovali i riječ je bila o namjernoj ili slučajnoj pogrešci koja je nastala vjerojatno zbog sličnosti toponima Buzin i Bužim.
Već u 15. stoljeću Jelačići se sa sigurnošću mogu locirati u Turopolju, sijelu hrvatskog sitnijeg plemstva. Obitelj je imala više grana koje su se raširile po prostoru od Zagorja do Posavine, no nama je najzanimljivija grana koja je dala hrvatskog bana Jelačića. Banov otac zvao se Franjo i visoko je napredovao u vojnoj karijeri. Dobio je čak i čin podmaršala te barunsku titulu 1808. godine. Budući ban Josip rođen je u Petrovaradinu, u vrijeme dok je njegov otac bio ondje zapovjednik divizije. Petrovaradin je bio važna vojna tvrđava na području današnje Vojvodine. Josip je rođen s titulom plemića, a kad je 1808. njegov otac proglašen barunom, tu titulu je dobio i sedmogodišnji Josip (austrijske titule automatski su se prenosile na sve potomke, za razliku od engleskih koje su se prenosile samo na najstarijeg sina i to tek kad bi otac umro).
Mladi barun Josip Jelačić školovao se na uglednoj akademiji Theresianum u Beču, gdje je bio izvrstan učenik. Nakon završetka školovanja odlučio se za zanimanje vojnog časnika. Već s 18 godina postao je konjički potporučnik u dalekoj Galiciji (današnja Poljska). Međutim, kad mu je bila 21 godina teže se razbolio i došao na oporavak u roditeljsku kuću u Zagreb, kao i na obiteljski posjed u Kurilovcu (danas južni dio Velike Gorice). Naime, u Kurilovcu je njegova obitelj imala posjed koji je naslijedila po Josipovoj baki Barbari rođenoj Grošić.
U seoskoj atmosferi Kurilovca mladi barun Josip oporavio se od bolesti i s 24 godine se vratio u Beč u vojnu službu. Imenovan je natporučnikom i pobočnikom zapovjednika brigade. Bio je to početak njegove velike vojne karijere koja će ga na kraju dovesti do čina višeg čak i od njegovog oca, te do još više titule grofa. Žalosno je da je obiteljska drvena kurija Jelačić u Kurilovcu, važna za mladost bana Josipa, u međuvremenu potpuno propala prepuštena nemaru.
UDBA likvidirala Brunu Bušića u Parizu – 1978.
Hrvatski publicist i ekonomist Bruno Bušić, koji je svojom aktivnošću pokušavao okupiti hrvatske emigrantske skupine, ubijen je 16. listopada 1978. u Parizu. Likvidirao ga je agent zloglasne jugoslavenske tajne policije UDBA (Služba državne sigurnosti) između 23 i 23.15 sati dok je ulazio u dvorište zgrade u Parizu, gdje je stanovao. Prema policijskoj rekonstrukciji ubojica ga je čekao u zasjedi, a kada je Bušić ušao u dvorište potrčao je za njim te pucao na njega. Ubojica je ispalio pet metaka iz pištolja Astra, kalibra 7,65 mm., od kojih su dva pogodila žrtvu. Atentator je pobjegao i do danas nije uhvaćen.
Nakon sloma Jugoslavije pojavile su se informacije da je ubojstvo odobrio sam Josip Broz Tito, a izvršio ga Vinko Sindičić. Godine 1992. protiv Sindičića je podnijeta prijava za ubojstvo Brune Bušića od strane hrvatske državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu oslobodilo je Sindičića svake odgovornosti.
Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. godine kraj Imotskoga u selu Vinjanima Donjim. Još kao gimnazijalac dolazi pod nadzor UDBE zbog kritike komunističkog režima. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlio se na Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske koji je osnovao i vodio dr. Franjo Tuđman. Rješenje o tom njegovu zaposlenju 23. lipnja 1965. potpisao je direktor tog instituta – Franjo Tuđman. Godine 1968. postaje urednikom u Hrvatskome književnom listu, gdje objavljuje članak Žrtve rata, u kojem na temelju službenih podataka osporava preuveličavanja i manipulacije podatcima o žrtvama II. svjetskog rata na području Hrvatske.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća bio je među prvim uhićenicima, a osuđen je na dvije godine zatvora u u Staroj Gradiški. U rujnu 1975. otišao je u emigraciju. Surađivao je u londonskoj Novoj Hrvatskoj, zatim u Hrvatskome narodnom vijeću (HNV), a 1977. godine izabran je u Sabor HNV-a i postavljen za pročelnika Ureda za tisak i promidžbu. Nakon što je 1978. godine objavio studiju Hrvatske ustaše i partizani dolazi pod specijalni nadzor jugoslavenskih tajnih službi koje se na kraju odlučuju za njegovu eliminaciju.
Na današnji dan 1991. god. poginuo jedan od najvećih heroja Blago Zadro
Na današnji dan, 16. 10. 1991. od neprijateljskog rafala poginuo je jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, general Blago Zadro.
Blago Zadro je rođen u Donjim Mamićima – Ledincu kraj Gruda 1944. Kao desetogodišnjak doselio je s obitelji u Borovo naselje, gdje je nakon završetka škole radio u tvornici Borovo. Početkom demokratskih promjena Zadro se uključio u politički život i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru.
Iako nije bio vojno školovan, zbog svojih organizacijskih sposobnosti postaje zapovjednikom obrane Borovog naselja. Pod njegovim vodstvom zaustavljena je JNA na Trpinjskoj cesti, koja je kasnije prozvana i Groblje tenkova, s obzirom na broj uništenih srpskih tenkova i transportera.
Blago Zadro je unatoč ratnim aktivnostima bio vrlo pravedan prema pripadnicima nacionalnih manjina u Vukovaru. Štitio je svoje sugrađane bez obzira na njihovu vjeroispovijest i nacionalnost, što ga je činilo velikim čovjekom i zapovjednikom. Ponašao se sukladno kršćanskim vrijednostima, a kasnije su ti ljudi koje je zaštitio spasili njegovog brata u srpskom zatočeničkom logoru.
Nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice, Blago Zadro je pokopan na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. Blagin sin Robert identificiran je godinu dana kasnije, a poginuo je u borbama kod Kupresa. Blago i Robert Zadro počivaju na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Aleji hrvatskih branitelja.
