Kada u Hercegovini stigne 1. studenoga, jesen već navuče svoje zlatne i bakrene boje, a zrak postane bistar i oštar, s onim prepoznatljivim mirisom bure koja se sprema s naših brda. Na blagdan Svih svetih, užurbana svakodnevica u našim gradovima i selima naprosto stane. Vrijeme kao da uspori, a sve ceste, staze i putovi vode na jedno mjesto – na naša počivališta, podno kamenih zidina i brda, gdje miruju naši najmiliji.
Kamen, svijeća i krizanteme
Hercegovačka groblja na Sve svete imaju posebnu, gotovo nestvarnu ljepotu. Između bijelih kamenih spomenika i starih čempresa, plamen stotina svijeća stvara topli sjaj koji grije jesenje predvečerje. Krizanteme – bijele, žute i purpurne – donose se s posebnom pažnjom, kao nijemi znak poštovanja i ljubavi koja ne blijedi.
Ovdje Svi sveti nisu samo običaj; oni su duboko ukorijenjeni u naš mentalitet. To je dan kada se obitelji ponovo okupljaju. Na stubama groblja i oko starih obiteljskih grobnica susreću se braća, rođaci i prijatelji koji su radi posla ili života otišli trbuhom za kruhom. Često se vidi kako se ljudi, nakon dugo vremena, zagrle, tiho progovore o uspomenama, a onda u tišini zapale svijeću za očeve, majke, djedove, bake i sve one koji su nam ostavili u nasljeđe ovaj naš tvrdi, ali ponosni kamen.
Duh zajedništva i zahvalnosti
Blagdan Svih svetih u Hercegovini nosi i snažnu poruku povezanosti. Naši su nas stari učili da se život i smrt ovdje isprepliću s vjerom i nadom. Dok prolazimo grobljima, svaki nam korak vraća sjećanje na ljude čije su ruke krčile ovu zemlju, gradile ove domove i čuvale obraz i poštenje. Oni su naši prvi i najvažniji zagovornici – naši sveci iz susjedstva koji su tiho i pošteno iznijeli svoj životni križ.
U tim trenucima, dok molitva ispunjava zrak, a miris voska i tamjana lebdi iznad hercegovačkih grobalja, osjećamo snagu tradicije. Shvaćamo da nismo sami i da je veza između onih koji su otišli i nas koji ovdje ostajemo neraskidiva.
Dan kada slavimo život i tragove koji ne blijede
Neka nam ovaj blagdan u našoj Hercegovini bude podsjetnik na ono što je doista važno. Ponesimo toplinu s groblja u naše domove, zagrlimo svoje bližnje i zahvalimo na svakom danu koji nam je darovan na ovoj našoj grudi.
Jer, dok god pamtimo one koji su nas zadužili svojim životom, oni žive – u svakom našem sjećanju, u svakoj molitvi i u svakom otkucaju hercegovačkog srca.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila im!
