Katolička crkva 13. lipnja slavi blagdan svetoga Antuna Padovanskoga – svećenika, franjevca i crkvenog naučitelja.
Rođeni Portugalac iz 12. stoljeća poznat pod nadimkom „svetac svega svijeta”, jedan je od najpopularnijih svetaca u pučkoj pobožnosti u svijetu, tako je u Hrvatskoj i našem iseljeništvu.
sv. Antun Padovanski
Foto: MŽP / /
Riječ je o svecu koji stoljećima nadahnjuje svojim životom služenja i ljubavi prema najpotrebnijima.
Vjernici diljem svijeta ga zazivaju u svim ljudskim nevoljama, hrvatski vjernički puk sveca slavi na nekoliko načina: slavljenje utoraka, nošenje njegove medaljice, sličice ili kipića, darivanjem za Kruh svetog Antuna u korist siromaha, te u posljednjih osam godina Antunovskim hodom mladih, desetkilometarskiim hodom uz molitvu i pjesmu od zagrebačke Dubrave do bazilike Svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu.
Sveti Antun je zaštitnik siromašnih i potlačenih, propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja i vjere u Presveti Sakrament, zazivaju ga zaljubljeni, a često ga i djevojke mole za dobrog muža jer je zaštitnik udavača.
Svetački blagdan se slavi 13. lipnja kad se vjernici posebno u župama svetoga Antuna okupljaju na svetoj misi ostavljajuć mu ljiljane (po kojima ga najlakše prepoznajemo na svetim slikama ili kipovima), tada svećenici blagoslove djecu i cvijeće.
U tradicijskim vrtovima naših baka uvijek su se našli ljiljani koji cvatu u vrijeme svečeva imendana i važno ga je bilo ubrati za odlazak u crkvu ili bi se dan ranije donosio časnim sestrama da ukrase crkvu.
Od davnina se kod nas sadi bijeli ili gospin ljiljan podrijetlom s jugoistoka Balkana, iz Libanona i Izraela.
Ljiljani su omiljene ukrasne biljke i njihovom selekcijom su nastali mnogobrojni kultivari.
U Hrvatskoj je samoniklo nekoliko vrsta, a najrašireniji su: zlatoglavi ljiljan koji raste na gorskim travnjacima, kranjski ljiljan ima podvrstu koja se zove bosanski ljiljan i cvijet je planinskih travnjaka Dinarskih planina i u šumama raste i zlatni ljiljan.
Ljiljan, cvijet sv. Antuna
Foto: Vera Grgac / /
Običaj blagoslova ljiljana odobrio je papa Leon XIII. Simbolika sv. Antuna je upravo ljiljan koji mu je u desnoj ruci dok u lijevoj drži malo dijete Isusa koje je susreo u jednom viđenju nedaleko od Padove.
Korijeni običaja da se ljiljani blagoslivljaju na svečev blagdan nalaze se nakon Francuske revolucije.
Franjevci su bili iseljeni s Korzike, crkva je ostala napuštena, ali su je ljudi ipak posjećivali na blagdan i jedne godine, iako je prošlo čak nekoliko mjeseci nakon Antunovog blagdana, vjernik je naišao u crkvu i našao još uvijek svježe ljiljane.
Na oba svetačka blagdana imendane slave nositelji ovih izvedenica imena Antun: Anton, Anto, Ante, Antiša, Antonio, Antal, Ton, Tona, Toni, Tonča, Tonči, Tonček, Tuca, Tuna, Tuno Tunica ili Tunja, te Antica, Tica, Tončica, Antonijeta ili Antonika.
Prema predaji njegove posljednje riječi su bile: ”Vidim svojega Gospodina.” Ostalo je zapisano da su u tom trenutku padovanska djeca, da ih nitko nije obavijestio, izišla iz svojih kuća i stala vikati: ”Umro je svetac, umro je sveti Antun.” Godinu dana nakon njegove smrti, papa Grgur IX. proglasio ga je svetim, a 1946. proglašen je crkvenim naučiteljem.
