Država je od vozača u protekle dvije decenije uzela desetine milijardi maraka, a sada, kada gorivo drastično poskupljuje, ne planira da se odrekne nijednog feninga.
Ključne informacije
- Vozači su platili oko 19 milijardi KM za trošarine i cestarine
- Trošarine su donijele gotovo 10 milijardi KM od 2006. godine
- Stručnjaci pozivaju na privremeno smanjenje fiskalnih opterećenja
- Cijena dizela na nekim benzinskim postajama premašila je četiri KM
Dok cijene naftnih derivata rastu gotovo svakodnevno, vlasti na razini BiH spavaju, a mjere koje su usvojile entitetske vlade, prema mišljenju stručnjaka, nisu dovoljne za ublažavanje posljedica koje trpe i građani i gospodarstvo.
Istovremeno, inicijativa za privremeno smanjenje trošarina gotovo se više ne spominje u političkim krugovima, dok vozači strahuju što će ih čekati svaki put kada napune spremnike. Istovremeno, strah se s benzinskih postaja seli u trgovine, jer su analitičari jasni: nakon što gorivo poskupi, poskupjet će i sve ostalo.
Šta sve plaćamo po litru
Ti isti građani nemaju drugog izbora nego platiti ono što je država odredila. Trenutno se u BIH plaća trošarina za svaku litru goriva prodanu na tržištu (iznos ovisi o vrsti naftnog derivata, od 0,30 do 0,45 KM po litri). Plaćaju se i dvije cestarine: prva je cestarina za održavanje cesta (0,15 KM po litri), a druga je cestarina za izgradnju autocesta i rekonstrukciju ostalih cesta (0,25 KM po litri naftnog derivata).
Od podataka o tome koliko je država uzela vozačima – mnogima će se zavrtjeti u glavi.
„Ukupan iznos naplaćene cestarine za održavanje cesta (0,15 KM po litri) od 2006. do 31. srpnja 2026. iznosi četiri milijarde i 407 milijuna KM. Ukupan iznos naplaćene cestarine za izgradnju autocesta i rekonstrukciju ostalih cesta (0,25 KM po litri goriva), od 2009. do 31. srpnja 2026. iznosi četiri milijarde i 660 milijuna KM“, rekli su za „Nezavisne novine“ iz Uprave za neizravno oporezivanje BiH.
Dakle, od cestarina je prikupljeno više od devet milijardi, a od trošarina je od 2006. do 31. srpnja 2026. prikupljeno ukupno devet milijardi i 916 milijuna KM.
Kad se podvuče crta, vozači su za cestarine i trošarine platili oko 19 milijardi KM, a kad se tome doda PDV, iznos je drastično veći.
Inflatorno žarište
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Istočnom Sarajevu, podsjeća da su entiteti počeli poduzimati mjere poput povrata novca na kupnju naftnih derivata i kontrole marži.
„Na razini BiH nije ništa učinjeno, a u skladu sa svojom nadležnošću mogli su promijeniti zakone o trošarinama i PDV-u kako bi se rast cijena goriva, kao inflacijsko žarište, mogao obuzdati“, rekao je Mlinarević za Nezavisne novine.
Imali su, dodaje profesor, priliku zakonom uvesti mogućnost privremenog smanjenja trošarine koja bi bila vezana uz određeni cjenovni prag sirove nafte.
„Na primjer, predvidjeti mogućnost smanjenja trošarina na gorivo ako barel sirove nafte prijeđe granicu od 110 dolara. Uz ovu vrstu fluktuirajuće trošarine, u dijelu koji se odnosi na obračun PDV-a, moguće je odrediti određenu osnovicu PDV-a za uvoznike i distributere nafte i naftnih derivata, koja bi vrijedila sve dok cijena sirove nafte ne padne ispod utvrđenog cjenovnog praga. Na taj način bismo dobili fleksibilne instrumente za kontrolu cijena goriva i obuzdavanje lančanog rasta cijena. Gubitak javnih prihoda bio bi ograničen i kompenziran, dok bi primjena mjere bila vezana uz trajanje cjenovnog šoka“, objašnjava Mlinarević.
Strah od gubitka prihoda
Borivoje Simić, urednik poslovnog portala Indikator, također ističe da su entiteti donijeli mjere, ali to, kako kaže, nije dovoljno da se ublaži utjecaj na cijene naftnih derivata i posljedično na rast inflacije.
„Država bi mogla, kao što su to učinile druge zemlje, primjerice Srbija i Crna Gora kroz smanjenje trošarina, ili Slovenija kroz izostavljanje biokomponente iz izračuna cijena goriva, odreći se dijela svojih prihoda kako bi snizila maloprodajne cijene i tako pomogla stanovništvu i gospodarstvu. Kao što je poznato, prijedlog smanjenja trošarina svojevremeno je bio na dnevnom redu na državnoj razini BiH, ali nije prošao jer je postojao strah od gubitka prihoda“, kaže Simić.
Smatra da je mjera smanjenja trošarina neophodna i u BiH.
„S obzirom na to da se suočavamo s najvećim udarom na cijenu naftnih derivata do sada, koji se kroz utjecaj inflacije može odraziti na cijelo gospodarstvo, mislim da bi državne vlasti trebale posegnuti za mjerom smanjenja trošarina, koja je zapravo jedina dostupna, a mogla bi, ako ne neutralizirati, onda barem ublažiti cjenovni šok“, ističe Simić.
Kao što je poznato, dodaje, situacija s rezervama nafte je loša. U Federaciji BiH, prema Simiću, postoje određene rezerve, ali su nedovoljne, te se koriste za intervenciju u slučaju eventualne nestašice nafte na tržištu, a ne za intervenciju radi snižavanja cijene, dok u RS-u rezervi nema. Naša jedina sreća, prema Simiću, jest što naftne tvrtke dobro funkcioniraju.
„Neki imaju i značajne skladišne kapacitete, tako da smo do sada naftnu krizu prebrodili bez nestašica ili većih problema, čak bih se usudio reći i bolje od nekih susjednih zemalja“, naglasio je Simić u izjavi za „Nezavisne novine“.
Smanjenje opterećenja
Goran Mrkić, urednik poslovnog portala BiznisInfo, također smatra da država još nije poduzela značajne mjere za ublažavanje izravnih i neizravnih posljedica rasta cijena goriva za građane i gospodarstvo. A rastuće cijene goriva, dodaje, nisu problem samo za one koji toče na benzinskim postajama, jer se brzo prelijevaju na cijene brojnih proizvoda i usluga kroz prijevoz i ostale troškove.
„Država svakako ima prostora za reakciju, prvenstveno privremenim smanjenjem fiskalnih opterećenja na gorivo, ali i ciljanim mjerama prema onima koji su najviše pogođeni. Istovremeno, važno je pojačati nadzor nad tržištem kako porast cijena energije ne bi poslužio kao opravdanje za povećanja cijena koja nisu proporcionalna stvarnom povećanju troškova“, rekao je Mrkić.
Posebno je važno, dodaje, reagirati pravovremeno, jer kada se više cijene goriva preliju na cijeli lanac i podignu cijene roba i usluga, vrlo ih je teško kasnije vratiti na prijašnju razinu.
„Dugoročno gledano, BiH mora raditi na smanjenju energetske ovisnosti i stvaranju mehanizama koji bi građane i gospodarstvo učinili manje osjetljivima na svaki novi poremećaj na svjetskom tržištu“, rekao je Mrkić za „Nezavisne novine“.
Što rade vlade entiteta?
Podsjećamo, Vlada Federacije prošli je tjedan produžila ograničenje marže na naftne derivate za još 90 dana. U veleprodaji marža iznosi maksimalno 0,06 KM po litri, a u maloprodaji 0,25 KM po litri.
“Ograničenje marži ne može zaustaviti promjene svjetskih cijena nafte i nabavnih cijena goriva, ali može osigurati da teret tih promjena ne bude dodatno povećan”, kazao je federalni ministar trgovine Amir Hasičević.
I u Republici Srpskoj, Uredba o određivanju marže pri formiranju cijena naftnih derivata, koja je na snazi od travnja 2021. godine, propisuje maksimalne marže od 0,06 KM po litri u veleprodaji i 0,25 KM po litri u maloprodaji.
Osim toga, na benzinskim postajama koje sudjeluju u provedbi ove mjere omogućeno je smanjenje cijene bezolovnog benzina i dizelskog goriva za 0,10 KM po litri.
„Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske kontinuirano prati događanja na tržištu naftnih derivata, a ograničavanje marži i izravna podrška pri kupnji goriva ostaju među ključnim mjerama usmjerenim na ublažavanje posljedica rasta cijena, zaštitu životnog standarda građana i očuvanje stabilnosti opskrbe“, rekli su za „Nezavisne novine“ iz Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske.
Skuplje i od četiri KM
Istovremeno, na nivou BiH, gdje se za građane može uraditi najviše, vlada muk. A, cijene idu u nebo, pa na pojedinim mjestima u Kneževu litar dizela košta više od četiri KM.
U Banja Luci se jučer, u ponedjeljak, 21. rujna, situacija razlikovala od benzinske postaje do benzinske postaje – na nekima je dizel koštao i do 3,85 KM, dok je benzin bio znatno jeftiniji.
Za pun rezervoar od 50 litara, u auto sa dizel motorom, potrebno je, dakle, skoro 200 maraka. Ako političare, koji iz svog džepa ne pune rezervoare u službene limuzine kojim se vozaju, upitate šta misle o ovoj cijeni, kao i obično, ponavljaće da je gorivo kod nas među najjeftinijim u Evropi. “Zaboraviće”, međutim, da kažu kolika je prosječna plata ili penzija u Banjaluci i Sarajevu, a kolika u Ljubljani, Beču ili Berlinu.
