Piše Ivica Marković
Najmanje 19 poginulih i 15 nestalih tužna je bilanca katastrofalnih poplava koje su prije nekoliko dana pogodine BiH, odnosno najviše štete nanijele i žrtava odnijele u Donjoj Jablanici. Među onima koji su odmah pohitali u pomoć bili su pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) iz Šibenika, Orebića i Dubrovnika.
Kako je tekla akcija spašavanja, odnosno potraga za nestalima, razgovarali smo s Jadranom Kapovićem, gorskim spašavateljom iz Stanice Dubrovnik, koji nije bio u BiH, ali je logistički sudjelovao u toj akciji.
– Naših 13 članova je otišlo u BiH i tamo pokušalo spasiti što se spasiti da. Krenuli su prema BiH 4. listopada, ali su prvo došli u Mostar. Sa sobom su imali dva petmetarska broda za poplave i potražnog psa Zaru. U Mostaru su bili kod kolega iz GSSuBiH i odatle krenuli u Donju Jablanicu. Trebalo im je nekoliko sati da se do nje probiju, jer su morali ići okolnim putevima, govori nam Kapović.
Situacijom koju su zatekli u Donjoj Jablanici bili su šokirani.
– Svašta mi vidimo u našim akcijama, ali ono što su vidjeli kolege, bilo je više nego šokantno, odnosno specifično. Osim te bujične poplave koja je nosila sve pred sobom, još je bila golema kamena lavina (ogromna količina kamenja). Čim su stigli u Donju Jablanicu, ekipe su s brodovima počele pretraživati vodene tokove, u slučaju da je koga odnijela voda, a Zara je krenula u pretragu terena. Sve smo to radili zajedno s članovima GSSuBiH. Najteže je bilo kretati se tim terenom, koji je bio kombinacija puno vode i puno nanesenog materijala, kazao nam je Kapović.
Možda su najupečatljivije fotografije koje su došle iz Donje Jablanice one snimljene u blizini džamije.
– Voda je bila do kupole džamije, tako da su virili samo kupola i minaret. Ekipe koje su bile na terenu najviše su radile s našom Zarom, potražnim psom i na vodenim tokovima. Za sve to je bila potrebna pomoć teške mehanizacije, koju je osigurala Federacija BiH, da bi im ona raskrčila, očistila puteve i pristup nekom području. Na terenu je bila nevjerojatna količina najrazličitijeg materijala, a zatekli su i automobil u dnevnom boravku jedne obiteljske kuće, kazao je Kapović.
Nitko od spašavatelja iz Hrvatske nije ozlijeđen.
– NIje bilo ozlijeđenih jer mi aktivno upravljamo rizikom. Smanjujemo rizik na najmanju moguću mjeru, jer se spasocima ne smije ništa dogoditi, kako bi mogli u potpunosti ispuniti svoje zadaće. Naša Zara koja ima licencu za traganje za živima, ali i za pronalaženje mrtvih tijela, markirala je određene točke u kojima je osjetila miris ljudskog tijela. Naime, pas mora samo uz prisustvo svog vodiča ići na teren i oko psa ne smije biti puno ljudi. Zašto? Iz jednostavnog razloga da mu miris drugih ljudi dodatno ne bi kontaminirao miris osobe koju traži. Tamo gdje pas osjeti miris, on počne lajati i tu točku locira GPS koji pas ima na vratu i tada se zna gdje poslije spasioci moraju tražiti. Kako bismo bili skroz sigurni je li markiranje bilo dobro, na to se područje pušta minimalno još jedan pas koji “potvrđuje” markaciju. Tek kada je potvrdi i drugi pas, sa sigurnošću možemo reći da je netko tamo, kazuje Kapović.
Psi su markirali dosta točki.
– Oni su detektirali dosta točaka i tada se ide u raščišćavanje tih predjela i vađenje tijela poginulih ili još uvijek živih ljudi. Za sada još nemamo službenu potvrdu je li na nekom mjestu u Donjoj Jablanici koje smo markirali pronađena neka osoba. Proći će još puno vremena dok se utvrdi ima li ispod tih ruševina ljudi, govori Kapović.
Foto: Ivo Ravlic/Cropix
Svega je donijela poplava.
– Mulja, zemlje, građevinskog materijala, automobila… Radilo se o nevjerojatnoj količini smeća nizvodno od Jablanice u dužini od nekih 400-500 metara na rijeci. Prizori su bili zastrašujući, apokaliptični. Ovo je zasigurno, s obzirom na broj ljudskih žrtava, bila najdramatičnija akcija u kojoj smo sudjelovali. Kada je bio potres na Baniji, bili smo i tamo i to puno više vremena, s puno većim snagama iz HGSS-a, ali na svu sreću nije bilo ovoliko žrtava, zaključio je Jadran Kapović.
