Interpretirati ću dvije objave s fejsa o našoj nogometnoj reprezentaciji.
Zbog čega FIFA ne voli Hrvatsku?! Obično se kao razlog navodi to da smo mali narod, da smo dva puta iznenadili plasiravši se iznad zamišljene crte do koje mogu ili smiju dobaciti mali, i slično tome. Što je točno! Ali, svakako postoje i neki drugi razlozi.
Hrvatska već nekoliko ciklusa odbija nositi LGBT traku i sudjelovati u sličnim manifestacijama.
Hrvatska reprezentacija nije klačala kada su to od nje tražili.
Hrvatska ima sve domaće momke u momčadi, nema onaj minimum od barem jednog ili dva migranata po ekipi.
Hrvatski reprezentativci se mole prije utakmica, a igrači javno hodočaste na svetišta u Međugorje, Marija Bistricu i druge.
Hrvatska u simboličkom smislu predstavlja sve ono pozitivno što Europa više nije. Što je izgubila i čega se dragovoljno odrekla. Velika većina hrvatskih navijača također baštine upravo iste političke i svjetonazorske vrijednosti.
I kako onda bilo kome može biti čudno da smo nepoželjni. I da smo mali milijun puta bivali brutalno pokradeni, otvoreno i pred očima cijeloga svijeta. Za reprezentacije poput hrvatske pozornica nema, takvi su na svjetskoj sceni nepoželjni.
U posljednjih desetak godina VAR ili slično razmatrali su razne sporne situacije kada smo mi u pitanju. Možete li se sjetiti ijedne, ikada igdje, da je ‘sporna situacija’ otišla na našu stranu? Ijedne sudačke odluke da bismo mogli kazati kako smo od sudaca dobili i najmanji poguranac. Pogledajmo i zadnju utakmicu, umjesto Livakovića, Modrića, Kovačića, najboljim igračem proglašen je Christiano Ronaldo, nogometaš koji imao desetak, petnaest lakših dodira s loptom u cijeloj utakmici. Bio je jedan od osrednjih, svakako niti blizu pretedenta na osvajanja te ‘titule’.
Moramo biti svjesni činjenice da kad god Hrvatska igra utakmicu ona zapravo, osim protivnika na terenu, igra i protiv FIFA-e, protiv UEFA-e, zatim protiv raznih političkih, svjetonazorskih, seksualnih, rodnih i domaćih i stranih lobija, zapravo protiv cijeloga globaliziranog sustava.
U mnogim pobjedama naših protivnika zapravo je zrno poraza, a u mnogim našim porazima zapravo je zrno pobjede. Ali, kada vrijeme učini svoje!
