…gdje imaju sjećanja na bolje dane – Rijedak je slučaj da iz jedne obitelji strada jedna osoba. U većini slučajeva radi se o više muških članova obitelji
Malić, Malagić, Mehić, Osmanović, Salihović, Zukić, Suljić, Rizvanović… Imena ubijenih u genocidu u ljeto 1995. godine u Srebrenici nalaze se na ploči u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Očevi i sinovi, braća, rođaci… Pod istim prezimenom veliki broj Bošnjaka koji su tog ljeta prije 28 godina ubijeni na najbrutalniji način, javlja Anadolija.
Pod istim prezimenom čak deseci ljudi – uža i šira obitelj. Otac i sin, dva sina, tri sina… U nekim slučajevima ubijeni su svi muškarci iz jedne obitelji, od maloljetnika do djedova. Cilj je bio uništiti cijele obitelji, a u nekim slučajevima su i uspjeli.
Trenutno nema podataka o kolikom je broju obitelji riječ. Koliko je obitelji potpuno uništeno i ostalo bez muških članova.
“Rijedak je slučaj da strada jedna osoba iz jedne obitelji. Dakle, u većini slučajeva radi se o više muških članova obitelji. Trenutno nemamo evidenciju koliko je točno članova obitelji ubijeno, nemamo nikakvo istraživanje gdje bismo mogli vidjeti koliko je obitelji u kojima je ubijeno troje, četvero ili više članova”, rekla je za Anadoliju Almasa Salihović, glasnogovornica Memorijalnog centra Srebrenica.
No, svuda oko njih majke koje su pokopale ili traže muževe, sinove, braću, očeve…
“Znamo koliko je ljudi ubijeno. Znamo za slučaj majke koja danas živi u Kladnju, a čija su četiri sina i muž ubijeni u genocidu. Ona je sama. Slučaj pokojne Hatidže Mehmedović – dva sina i muža. Ona nema druge djece. Slučaj Salihe Osmanović. Sve su te majke ostale same. Nemaju nikoga više, nemaju ženske djece”, kazao je Salihović.
Mnogo je takvih slučajeva nakon genocida počinjenog u srpnju 1995. godine na području Srebrenice. Tu je i majka Tima Delića iz Bratunca.
“Dva sina i muž su joj odvedeni s kućnog praga. Odvedeni su pod izgovorom da će biti saslušani i vraćeni. Nikada nisu ispitani niti vraćeni. Ubijeni su i sahranjeni na mezarju u Veljacima u Bratuncu. Isti je slučaj sa svim majkama koje danas imaju i svoje muževe, braću i djecu ukopane ovdje”, rekla je Salihović stojeći pored ploče na mezarju Memorijalnog centra na kojoj su ispisana imena ubijenih u genocidu.
Većina srebreničkih majki vratila se svojim domovima nakon rata i genocida. Svojim praznim kućama, ali da budu blizu svojih najmilijih u mezarju Memorijalnog centra.
“Te majke odlučile su se vratiti na mjesta za koja ih vežu najviše uspomene i gdje su provele najljepše godine života. U Memorijalnom centru postoji i mezarje gdje leže njihovi najmiliji, zbog čega se ovdje i vraćaju. najviše”, kazao je Salihović. .
U genocidu je ubijen i njen brat Abdullah. U trenutku smrti imao je samo 18 godina.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2008. godine u masovnoj grobnici Čančari. Pronađeno je samo 30 posto posmrtnih ostataka. Obitelj ga je ukopala na zajedničkoj sahrani u Potočarima.
“Životi onih ljudi koji su preživjeli, a za koje je neko ubijen u genocidu, više nikada ne mogu biti isti. Te rane ostaju zauvijek otvorene”, kazao je Salihović.
U mezarju Memorijalnog centra, pored već ukopanih žrtava genocida, oca, sina, brata, obično ima jedno ili više praznih mjesta. Ostavljeni su jer čekaju da pronađu ostale članove obitelji koji se i nakon 28 godina vode kao nestali. Na području Srebrenice ima ih oko 1.000.
“Obitelji žele da njihovi najmiliji budu jedni uz druge. Kada dođu, uče Fatihu, klanjaju, razgovaraju… Kada prolazite mezarjima možete vidjeti puno tih praznina, praznih mjesta koja su bila ostavljena da budu ukopani i oni koji uglavnom još nisu identificirani ili se radi o identificiranim osobama, ali je vrlo malo njihovih posmrtnih ostataka pronađeno“, kazao je Salihović.
Podsjetila je da je u genocidu ubijeno više od 500 maloljetnika.
“Radi se o dječacima koji su tada imali 12, 13, 14, 15, 16 ili 17 godina. Ubijeno je i 59 žena. Ti dječaci su mislili da imaju veće šanse ako idu kroz šumu s očevima ili starijom braćom. Međutim, kada ih je zarobila vojska bosanskih srba, ništa im nije značilo kada su vidjeli dječaka od 12-13 godina, u svemu tome vidjeli su prijetnju koju je trebalo eliminirati, većina njih danas je na groblju sv. Memorijalnog centra“, kazao je Salihović.
Kako je rekla, život uvijek ide dalje, koliko god bolan bio.
Ove godine u mezarju Memorijalnog centra u Potočarima bit će ukopani posmrtni ostaci 30 žrtava genocida počinjenog u srpnju 1995. godine nad stanovnicima “zaštićene zone UN-a” u Srebrenici.
Među žrtvama koje će ove godine biti ukopane bit će i četiri maloljetne osobe. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je dječak Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine.
Iako je identificiran još 2011. godine, njegova obitelj nije smogla snage pokopati Elviru sve do ove godine. Konačni smiraj će pronaći kod oca Turabije i brata Almira, koji su ukopani u Potočarima 2003., odnosno 2011. godine.
Bit će ukopana i dvojica šesnaestogodišnjaka Mustafa Mekanić i Esed Klempić. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su tijekom 2001. godine na različitim lokacijama, na području Glogova i Kamenice. Identificirani su i ranijih godina – 2008. i 2013., no tek sada smo dobili suglasnost za njihov ukop. Još jedan maloljetnik pronaći će konačni mir, a riječ je o Semiru Đoziću. Imao je 17 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2002. godine.
Nezir Muminović je najstarija žrtva genocida u Srebrenici koja će biti ukopana ove godine. U trenutku kada je ubijen imao je 65 godina, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na području Kamenice 2007. godine.
Ove godine bit će ukopani otac i sin – Vejsil i Hasib Mujanović.
Svake godine, nakon zajedničke sahrane žrtava genocida u Srebrenici 1995. godine, u Potočarima se vrše reekshumacije ranije ukopanih žrtava kako bi im se pripojili naknadno pronađeni posmrtni ostaci.
Ove godine otvorit će se 71 grobnica. U prostorijama Podrinja identifikacijskog projekta nalazi se oko 400 posmrtnih ostataka koji također čekaju proces reekshumacije i reasocijacije.
Anadolija/Oslobođenje/Hercegovina24
