Vazmeno trodnevlje je najznačajnije vrijeme u liturgijskoj godini kada kršćani slave otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Vazmeno trodnevlje počinje Misom večere Gospodnje na Veliki četvrtak, dostiže vrhunac u Vazmenom bdijenju i završava Velikom subotom.
Na Veliki četvrtak prestaju zvoniti zvona u crkvama i ne sviraju orgulje do Vazmenog bdijenja.
Vazmeno trodnevlje sastoji se od:
Veliki četvrtak (od Mise večere Gospodnje) – spomendan Isusove posljednje večere
Veliki petak – spomendan Isusove muke i smrti
Velika subota – dan tišine, molitve i pohoda Božjeg groba
Uskrs – svetkovina Isusovog uskrsnuća
Veliki četvrtak
Veliki četvrtak je dan u Velikom tjednu koji slavi spomen na pranje nogu i posljednju večeru Isusa Krista s apostolima, kako je opisano u kanonskim evanđeljima. To je peti dan Velikog tjedna, kojemu prethodi Velika srijeda, a slijedi Veliki petak.
Velikim četvrtkom započinje Vazmeno trodnevlje, razdoblje u kojem se slavi Isusova muka, smrt i uskrsnuće. Misa večere Gospodnje obično se slavi navečer, kada počinje petak prema židovskoj tradiciji, jer se Posljednja večera održavala na blagdan Pashe, prema trima sinoptičkim evanđeljima. Na Veliki četvrtak ujutro slavi se Misa posvete ulja na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu) te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene. Veliki četvrtak uvijek dolazi između 19. ožujka i 22. travnja.
Dok se pjeva Slava, na svim crkvama zvone sva zvona. Nakon toga se gase sve do Slave na Veliku Subotu.
Kako svjedoči Evanđelje, Isus se poslije večere s učenicima uputio u Getsemanski vrt. Tamo ga je oblijevao krvav znoj dok se molio. Stoga vjernici kao uspomenu na ovo Isusovu molitvu provode uru klanjanja u svojim crkvama. Sam je Isus zapitao svoje učenike: “Niste li mogli probdjeti barem jednu uru moleći sa mnom?”
Sveti Filip Neri ustanovio je u Rimu pobožnost sedam crkava, koja se održava u pojedinim dijelovima svijeta, a čini ju pohod sedmerim crkvama uz molitvu i razmatranje događaja iz Kristove muke.
Posljednja večera (latinski: Coena Domini) je oproštajna večera koju je Isus blagovao sa svojim apostolima u Veliki četvrtak uoči muke u Jeruzalemu. Isus je tada ustanovio euharistiju, koju kršćani slave u svetoj misi. Dvorana u kojoj je Krist održao Posljednju večeru zove se cenakul. U to je vrijeme cenakul označavao u starorimskim kućama prostoriju na prvom katu, odnosno cijeli prvi kat. Na Posljednjoj večeri Isus je oprao noge učenicima uz riječi: “Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!” (Iv 13, 14-17).
