Vitamin D3 (kolekalciferol) među najpopularnijim je lijekovima u Hrvatskoj i bilježi najveću potrošnju prema definiranoj dnevnoj dozi lijeka (DDD/1000/dan), pokazalo je izvješće Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) za prošlu godinu.
Potrošnja vitamina D3 po stanovniku porasla je čak tri puta u proteklih pet godina. Slikovito, na 1000 stanovnika 2017. njih 30 bi uzimalo vitamin D3 svaki dan, a sada je taj broj skočio na 90. U HALMED-u kažu da je razlog tome vjerojatno taj što se vitamin D preporučivao kao lijek koji će pomoći u infekciji COVID-a 19.
Gloria.hr je razgovarala s kliničkom nutricionisticom Darijo Vranešić Bender i liječnicom obiteljske medicine Gordanom Arambašić, o tome tko ga treba uzimati i koliko- te kako prepoznati njegov manjak.
– Nema područja i skupine koja nema koristi od vitamina D – kaže prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, klinička nutricionistica, koautorica hrvatskih Smjernica za prevenciju, prepoznavanje i liječenje nedostatka vitamina D u odraslih.
– Ako se vratimo samo jedno desetljeće unatrag, sjetit ćemo se kako je vitamin D promatran gotovo isključivo kao mjera prevencije rahitisa za dojenčad tijekom prve godine života i dodatak prehrani za prevenciju i suportivnu terapiju osteopenije i osteoporoze. O nedostatku vitamina D razmišljali su tek rijetki, a određivao se sporadično u samo nekoliko laboratorija u Hrvatskoj. Danas je situacija posve drugačija – ističe klinička nutricionistica.
Koje su dobrobiti vitamina D?
– Za molekulu koja povoljno djeluje na brojne procese u tijelu kažemo da je pleiotropna. Upravo je vitamin D pravi primjer pleiotropne molekule. Najpoznatija uloga ovog vitamina je regulacija metabolizma kalcija i fosfata te održanje adekvatne mineralne gustoće kosti, odnosno zaštita od rahitisa, osteopenije i osteoporoze. Međutim, vitamin D ujedno štiti kardiovaskularni sustav, bitan je u regulaciji glukoze u krvi, utječe na crijevnu barijeru i sastav mikrobiote, štiti od neuroloških i kožnih bolesti, a posebno je zanimljivo njegovo djelovanje na imunitet – navodi Darija Vranešić Bender.
Koliko nam vitamina D treba?
– Dnevna doza ovisi o dobi, tjelesnoj masi, trenutnoj koncentraciji u krvi te određenim čimbenicima rizika koji mogu povećati potrebu za njim. Prosječne dnevne doze su od 400 do 2000 IJ ako se koristi kontinuirano i svakodnevno. Ako je koncentracija vitamina D u krvi manja od 75 nmol/L, obično se propisuju terapijske doze u trajanju od osam do 12 tjedana, pod nadzorom liječnika – kaže prof. Vranešić Bender.
Kako ga možemo dobiti na prirodni načina?
Vitamin D stvara se u koži pod utjecajem sunčevih zraka. Upravo je zbog toga njegova koncentracija u krvi u populaciji adekvatna tijekom srpnja i kolovoza, a u ostalim mjesecima uglavnom je znatno niža ako se ne koriste dodaci prehrani.
– Ipak, valja imati na umu da prilikom korištenja krema sa zaštitnim faktorom njegova sinteza u koži nije adekvatna. Budući da nam se ne preporučuje često i nezdravo izlaganje suncu, potrebno je vitamin D osigurati iz dodataka prehrani. Kada je sunce slabije, kao u zimskim mjesecima ili u ranim jutarnjim ili popodnevnim satima, potrebno je izlagati ruke i lice suncu i više od dva sata da bi se sintetizirala doza od 1000 IJ vitamina D. S druge strane, to je dovoljno vremena da se razviju i opekline od sunca, pa je obavezno nanošenje zaštitnih sredstava. U vrijeme sunčeva najjačeg zračenja dovoljno je 10-13 minuta sunčanja lica i ruku za sintezu 1000 IJ vitamina D, a opekline se mogu razviti za 18-20 minuta. Sinteza je još učinkovitija kada izložimo cijelo tijelo, ali te su prilike uglavnom rezervirane za ljetni godišnji odmor – kaže nutricionistica i dodaje kako tijekom hladnijeg dijela godine većina je populacije koja živi u našem podneblju u nedostatku vitamina D. To se posebno odnosi na osobe starije dobi koje često borave u zatvorenim prostorima, kronične bolesnike, ali i ostatak populacije koja se ne izlaže često suncu i živi u urbanim središtima s povećanim zagađenjem.
Možemo li ga osigurati dovoljno iz hrane?
– Iako malobrojne, postoje namirnice koje sadrže značajne količine vitamina D. Primjerice 100 grama skuše sadrži čak 700 IJ ili 17,5 mcg vitamina D što je dvostruko više od osnovnih dnevnih potreba. Stotinu grama sardina iz konzerve osigurat će približno osnovnu dnevno potrebnu količinu vitamina D, a 100 grama shiitake gljiva oko 50 posto. Jednaku količinu osiguravaju i neki obogaćeni margarinski namazi u preporučenoj porciji od 25 g. Obogaćeno mlijeko u 2 dl pruža 30 posto dnevno preporučenog unosa – kaže nutricionistica.
Dr. Gordana Arambašić, specijalistica obiteljske medicine objasnila je u kojim se slučajevima vitamin D propisuje na recept.
Kako se mjeri razina vitamina D?
– Razina vitamina D mjeri se određivanjem razine njegova metabolita 25 OH vitamina D u krvi. To je danas rutinska pretraga koja se može izvesti u većini biokemijskih laboratorija u sklopu bolnica. Također u privatnim laboratorijima koje tu uslugu naplaćuju – kaže dr. Arambašić.
Kome se savjetuje izmjeriti razinu vitamina D u krvi?
Dojenčad, djeca, trudnice, dojilje, bolesnici koji boluju od neke kroničnih bolesti (maligne, kardiovaskularne, endokrinološke, neurološke, psihijatrijske…), osteoporoze, pretili, starije osobe, hospitalizirani pacijenti, osobe koje se rjeđe izlažu suncu, osobe tamnije puti u riziku su od nedostatka vitamina D.
– S obzirom na to da je sada pretraga dostupna u većini laboratorija u sklopu bolnica, na nju se mogu uputiti svi pacijenti tijekom rutinskih laboratorijskih pretraga, koje se rade iz nekih drugih razloga Ako postoji potreba za nadoknadom vitamina D, a to se vidi iz laboratorijskog nalaza, može se izdati recept za lijek koji ide na teret HZZO-a. Lijek može biti u obliku kapi, ampule ili kapsula. – kaže dr. Arambašić.
Koliko se dugo uzima vitamin D?
– Nadoknada je individualna i ovisi o pojedincu, obično je dugotrajna, a kontrola laboratorijskog nalaza vitamina D uobičajeno se radi nakon tri do šest mjeseci korištenja lijeka – kaže dr. Arambašić.