Dok slavi sarajevsku čaršiju, tko plaća račun njegove promašene politike.
Politički zombi iz davno prohujalih, detuđmanizatorskih vremena ponovno juriša na zdrav razum hrvatske javnosti, baš onako kako je to radio cijelo desetljeće s Pantovčaka. Gledajući ovu fotografiju iz Donjeg Vakufa, gdje se Stjepan Mesić, pod stare dane i u ležernom izdanju, srdačno rukuje s lokalnim političkim dužnosnicima na platou Ajvatovice, čovjek se ne može ne zapitati: dokle će trajati ova farsa i sustavno izrugivanje s pravima vlastitog naroda s druge strane Dinare?Ono što danas gledamo u Bosni i Hercegovini – tu agresivnu, unitarističku bošnjačku politiku koja pod krinkom lažne “građanske države” uporno pokušava Hrvatima nametnuti političke predstavnike poput Željka Komšića – izravan je nusproizvod političke platforme koju je Stipe Mesić zdušno gradio tijekom svoja dva predsjednička mandata. On nije bio samo pasivni promatrač; on je bio ideološki arhitekt obespravljivanja Hrvata u BiH. Mesićev pohod po Ajvatzovici i Bugojnu savršeno zrcali njegovu višedesetljetnu političku matricu, prožetu dubokim paradoksima i promašajima.Kada je Mesić u svojim mandatima slao poruku “Sarajevo je vaš glavni grad”, on time nije jačao suverenitet BiH. On je Bošnjacima davao vjetar u leđa za projekt majorizacije. Današnja bošnjačka politička elita samo je dosljedno prepisala Mesićevu lekciju: uzmi Hrvatima pravo na legitimno predstavljanje, svedi ih na folklornu manjinu, a onda ugošćuj “bivše” hrvatske predsjednike koji će ti za to držati ljestve i pljeskati.Mesiću nikada nije palo na pamet s jednakim žarom i pijetetom pohoditi mjesta stravičnih masakra nad Hrvatima u središnjoj Bosni – od Križančeva Sela do Grabovice. Njegove rute i tada su, kao i danas, bile strogo omeđene sarajevskim i bošnjačkim političkim koordinatama. Tamo gdje se plješće unitarizmu, tamo je Stipe doma.Deset godina je Mesić trošio energiju na kriminalizaciju Tuđmanove politike prema BiH. Otvarao je državne arhive, dilao transkripte i zdušno pomagao haaškom tužiteljstvu kako bi se srušila svaka ideja o ravnopravnosti i institucionalnoj zaštiti Hrvata kroz federalni ustroj (bilo kroz treći entitet ili samoupravu).Ono što proživljavamo danas – demografski slom, egzodus i osjećaj potpunog političkog beznađa među Hrvatima u Bosni i Hercegovini – nije palo s neba. To je kapitulacija jedne promašene, bezidejne i duboko destruktivne politike koja je u Mesićevoj eri namjerno odsjekla glavu političkom subjektivitetu bh. Hrvata.Dok današnja bošnjačka politika u Mesiću i dalje vidi idealnog “poštenog Hrvata” – onog koji ne traži ništa za svoj narod i drži se strogo nametnutih narativa – Hrvati u BiH ostaju prepušteni sami sebi, stiješnjeni između srpskog secesionizma i bošnjačkog unitarizma. Zato ovi njegovi posjeti, dok se u pozadini odvija tiha likvidacija političkih prava jednog konstitutivnog naroda, nisu ništa drugo nego tragikomična predstava. Stipe Mesić na kraju balade odlazi tamo gdje ga tapšu po ramenu, dok stvarni ceh njegove politike i dalje plaća preostali biološki supstrat Hrvata u BiH, koje je on, u ime svojih ideoloških obračuna, davno prepustio sudbini.
