Svi smo plakali, a ja nikako nisam mogao shvatiti da moga dragog dobrog djeda više nema. Pitao sam se mogu li biti ljudi oni koji su to učinili i zbog kojih moramo bježati od kuće (24 sata)
Hrvatski kapetan Luka Modrić gostovao je kod Slavena Bilića u emisiji (Ne)uspjeh prvaka koja se emitira na televiziji Arena Sport. Bilić mu je bio izbornik u hrvatskoj reprezentaciji, a Modrić je govorio o brojnim temama iz svoje karijere te osobnog života.
Modrić je odnedavno vođa talijanskog Milana i rekao je kako se dobro snašao u novom gradu koji je, ističe, predivan. Naglasio je kako je sretan i uživa, a ljudi su ga fenomenalno prihvatili, i u klubu i van njega.
Bilić se vratio i u prošlost u svojim pitanjima:
“Emisija je zamišljena da pričamo o tvojoj karijeri, ali i da pokažemo mladima da uspjeh nekoga poput tebe ne dolazi tek tako. Moramo se vratiti u tvoje djetinjstvo, rođen si u rujnu 1985. godine. Jako se dobro sjećaš djetinjstva?”
Nije bilo lagano djetinjstvo, ali ne mogu reći da je bilo nesretno. Bio sam sretan, bez obzira na rat i na teškoće u to vrijeme. Bio sam okružen s puno prijatelja. Bili smo u izbjeglištvu u hotelu i ondje je bilo dosta djece. Stvari koje su se događale oko nas, ti si svjestan toga, ali opet ti je dobro. Imaš prijatelje, izađeš van, igraš nogomet, radiš dječje stvari, igraš se skrivača… Nama je lijepo.
Prije rata? Ne sjećam se toliko. Bili smo u Zatonu kod Obrovca. Otišli smo u Zadar kad je počeo rat. Sjećaš se nekih stvari. Sjećam se kad su djeda ubili. To su stvari koje te obilježe i ne možeš ih zatvoriti. Ali kažem, bez obzira na sve to, djetinjstvo je bilo sretno. Od starta je bio fokus na nogometu, ali volim i druge sportove. Igram košarku, mislim da nisam loš, volim tenis. Ali nogomet je uvijek bio prvi”, odgovorio je Modrić.
Jesi li osjetio pritisak da se od tebe očekuje da uspiješ jer o tvom uspjehu na neki način ovisi uspjeh cijele obitelje?
Iskreno, nisam. Ni roditelji mi nisu stavljali pritisak. Htjeli su da se njihova djeca bave s onim što vole i da budu sretni. Htjeli su priuštiti sve što su mogli, i više od toga, da bih ja danas-sutra uspio. Nikad nisu razmišljali da će biti ovo što je danas, ali htjeli su biti podrška.
Kad je rat već bio pri kraju i kad su se ljudi počeli vraćati u svoja mjesta, tako je bilo i nama. Bilo je da ili se vraćamo u selo ili ostajemo u Zadru. Svi su tati preporučavali da je bolje da se vratimo, da nema ništa od nogometa. Ali njihova odluka bila je da ostanemo u hotelu. Podredili su sve meni da se ja bavim onime što volim. Njima idu najveće zasluge kroz cijeli život, ali pogotovo u počecima. Da smo se vratili, tko zna kako bi se sve razvijalo poslije.
Nisam osjećao pritisak. Uživao sam, bio sam sretan. Imao sam svoje snove. Razmišljao sam da ću jednog dana biti uspješan nogometaš, ali nisam se osjećao kao da moram nešto napraviti. Htio sam vratiti roditeljima i bio sam maksimalno unutra, fokusiran. Radio sam sve da dođem do onoga što želim.”
Premijera emisije održana je sinoć u 20 sati na programu Arena Sport 1. T Cijeli intervju od sat vremena neće biti emitiran odmah, nego u tri dijela.
