Koliko su opasne vrućine? Splitski neurolog Čaljkušić upozorava: ‘Neliječeni toplinski udar može dovesti do smrti!‘

PIŠE JAVORKA LUETIĆ

Klimatolozi/prognostičari najavljuju nam nikad toplije ljeto s ekstremno visokim temperaturama i upozoravaju da bi to moglo imati ozbiljne posljedice na zdravlje ljudi. Nakon duge zime u zatvorenom prostoru, dolazak sunčanih dana može pobuditi želju da više boravite na otvorenom što ima niz pozitivnih utjecaja na zdravlje – jer pruža više prilika za vježbanje, a može ojačati i mentalno zdravlje. I more je već ugodno toplo, ponegdje i pretoplo, što je svakako razlog više za uživanje na suncu i na plaži uz more.

No kako toplina raste, a već ponegdje dostiže i 40 stupnjeva, povećavaju se i neki zdravstveni rizici. Intenzivna vrućina može opteretiti vaše tijelo i mozak, a liječnici kažu da previše topline nije sigurno ni za koga, te da je naš najveći prijatelj na vrućini – hladovina. Prvi toplinski val smo proteklih dana preživjeli, pa bi se bilo dobro pripremiti i na drugi i svaki sljedeći koji će prema najavama uslijediti. I baš o tome kako visoke temperature utječu na naš mozak, koje mu opasnosti prijete i kako ih možemo izbjeći, razgovaramo s neurologom doc. dr. sc. dr. Krešimirom Čaljkušićem, predstojnikom Klinike za neurologiju splitskog KBC-a, i subspecijalistom intenzivne medicine za područje neurologije.

’KLIMA-UREĐAJI’ LJUDSKOG TIJELA

Koje su temperature zraka opasne za naš mozak i što se zapravo događa kad se izlažemo visokim temperaturama? Koje mogu biti posljedice?

– Termoregulacija je sposobnost organizama za samoregulacijom tjelesne temperature u određenim granicama, čak i kada je temperaturno okruženje bitno drukčije. Ovo je jedan od temeljnih preduvjeta održavanja homeostaze-ekvilibrija, što je nužno za odvijanje metaboličkih procesa. Ako tijelo nije u mogućnosti održavati normalnu temperaturu i ona se povećava značajno iznad normalne, javlja se stanje koje je poznato kao hipertermija.

Ne ovisi štetno djelovanje o samoj apsolutnoj temperaturi; izrazito ovisi i o vlazi u zraku uz visoku vanjsku temperaturu, upravo onakvoj kombinaciji kakvoj smo u Splitu izloženi ovih dana. Normalan tok najbitnijih životnih procesa u ljudskom organizmu moguć je u veoma uskom rasponu unutrašnje tjelesne temperature. To je posljedica činjenice da enzimi, koji su osnovni regulatori svih faza procesa metabolizma, svoju optimalnu biokatalizatorsku funkciju ostvaruju na temperaturama od 37° do 38 °C. Stalnost takvih uvjeta za njihovo djelovanje osiguravaju veoma osjetljivi, međusobno usuglašeni – “klima-uređaji” ljudskog tijela.

Naime, ljudsko tijelo ima automatske odgovore za regulaciju tjelesne temperature. Kada tijelo izloženo zagrijavanju radi vanjskih uvjeta, npr. visokih vanjskih temperatura, mozak pokreće procese termoregulacije kako bi održao normalnu tjelesnu temperaturu. To uključuje širenje krvnih žila u koži – vazodilataciju radi odavanja topline i povećano znojenje čije isparavanje -evaporacija omogućava brže hlađenje.

Termoregulacijski centar nalazi se u dijelu mozga koji nazivamo hipotalamus. Mozak je vrlo osjetljiv na promjene temperature tijela. Velika odstupanja od normalne tjelesne temperature izazivaju i teže funkcionalne poremećaje u organizmu pa i smrt. Tako funkcija središnjeg živčanog sustava prestaje na oko 45 °C, a srčanih kontrakcija na oko 48 °C. Donja granica održanja ljudskog života je oko 27 °C, u izuzetnim slučajevima i oko 20 °C.

Tko su najugroženije skupine stanovništva?

– Mala djeca za vrućih dana teže reguliraju temperaturu tijela jer se znoje manje nego odrasli pa su stoga, ako govorimo o onoj maloj djeci u kolicima ili koja još dobro ne hodaju, ugrožena radi svoje nemogućnosti “bježanja” u hladovinu ili u primjerenije okružje. Nemojmo zaboraviti tragične slučajeve smrti djece ostavljene u automobilima na suncu vezanima u dječjom sjedalicama dok roditelji “skoknu” u dućan ili poštu a pri tome se to produži i po pola sata ili sat.

Ugroženi su nadalje i stari i nemoćni ljudi, taman i najzdraviji za svoju životnu dob iz skoro istih razloga kao djeca, slabijeg znojenja i loše pokretnosti. Životni ciklus počinje i završava slabijom mobilnošću i pelenama.

Ugroženi su i naši “kronični bolesnici”, u neurologiji su to ponajprije osobe s već preboljelim moždanim udarom, koji imaju i svoje komorbiditete – ranije ili svježe dijagnosticirane arterijsku hipertenziju, šećernu bolest, mnogobrojne vrste srčanih aritmija od čega je najčešća atrijska fibrilacija, a nakon moždanog udara su lošije pokretni, inkontinentni i imaju smetnje govora i gutanja. Mislim da je dovoljno strašno imati sliku osobe koja je nepokretna ili slabo pokretna, ne može samostalno jesti i piti, niti zatražiti čašu vode kada je žedna jer ne može izgovarati! Takve osobe su ovisne o tuđoj njezi i pomoći i o tome stalno moramo misliti.

Druge neurološke bolesti – epilepsije, multipla skleroza, neurodegenerativne bolesti, od kojih je u općoj populaciji najpoznatija Parkinsonova bolest, kao i razne vrste demencija i/ili neuromuskularnih bolesti – sve od reda su vrlo teške i za organizam ugrožavajuće, a navlastito u ekstremnim vremenskim uvjetima kakve su ove kako volimo reći “pasje vrućine”.

STRAH OD PROPUHA

Jesu li još neki kronični bolesnici ugroženiji?

– Kao što sam već i rekao, svi teški i kronični bolesnici ugroženi su. To su bolesnici s preboljelim miokardnim infarktom, svim srčanožilnim bolestima, srčanim popuštanjem i arterijskom hipertenzijom, bubrežni bolesnici, bubrezi su izuzetno važni u održavanju metaboličke homeostaze, osobe sa šećernom bolešću i njenim brojnim komplikacijama i drugim endokrinološkim bolestima, budući da je svaka žlijezda u tijelu odgovorna za svoj dio navedenog kompliciranog mehanizma održavanja tjelesnog integriteta i homeostaze.

Osobe s bolestima pluća izuzetno su ugrožene na velikim vrućinama zbog svoje osnovne bolesti i brojnim sustavnim komplikacijama plućnih bolesti. Onkološki bolesnici, koje smo danas zahvaljujući brzom napretku znanosti i farmaceutske industrije u tom segmentu, ali i požrtvovnom radu liječnika i svog osoblja – na neki način spasili od smrti, ali pretvorili u kronične bolesnike koji se dugo hrabro bore sa svojom bolešću teško podnose ove ekstremne uvjete kako zbog svoje bolesti, tako i zbog određenih nuspojava liječenja. Ukratko – ne postoji ni jedna skupina bolesnika koja nije ugrožena! Pa ni najjednostavnija dermatološka bolest koja smanjujući površinu “funkcionalne” kože koja znojenjem može “hladiti” tijelo nije u ovim uvjetima “bezazlena”.

Poznati su slučajevi da su neke starije osobe, ali ne samo starije skočile pregrijane u more ili u bazen i doživjele moždanu smrt? Jesu li starije osobe u većem riziku i zašto?

– Kao što sam već rekao, starije osobe radi fizioloških promjena u tijelu, a i radi prirodno većeg broja mogućih kroničnih bolesti ugrožene su. To nije sramota, nego odgovorno ponašanje… da se u more ulazi postupno prilagođavajući time kožu i krvožilni sustav na promjenu temperature kojima su ulaskom u more, ili pogotovo hladniju rijeku, izloženi.

Da budem jasniji, ako se inženjerski uređenom i održavanom sustavu dostave električne energije iz termoelektrana i hidroelektrana prije par dana dogodilo da sustav “klekne” i izbaci dostavu električne energije na par sati kada je sustav bio izložen opterećenju brojnih klimatizacijskih i drugih uređaja, zašto bi bilo čudno da komplicirani ljudski organizam ne doživi slom svih mehanizama i smrt zbog iznenadnog ulaska s plaže na kojoj je na suncu 50 stupnjeva u more u kojem je 27 ili rijeku u kojoj je 18 stupnjeva.

Jedno je istraživanje pokazalo da sjedenje ispred ventilatora povećava tjelesnu temperaturu starijih osoba tijekom ekstremne vrućine. To je zato što se nisu dovoljno znojili dok im je vrući zrak puhao preko kože. Sugerira li to da starije osobe možda moraju koristiti druge načine da se rashlade, poput odlaska na klimatizirano mjesto?

– Brojna su istraživanja o svemu pa i o tome, no kao što sam rekao, ne utječe štetno samo temperatura nego kombinacija temperature i vlage, a to je upravo radi toga što je u vlažnom i toplom okružju znojenje nefunkcionalno. Najbolji efekt znojenja je kada se znoj i ne vidi, žlijezde znojnice luče znoj, znoj isparava i na taj način hladi kožu i tijelo. Znoj ispari. Kada se znoj “cijedi” on nema efekt. Kada je u okolišu visoka koncentracija vlage, znoj ne može isparavati.

Zbog toga je najbolje imati dobro reguliran i održavan klimatizacijski sustav – time se stvara najbolja mikroklima oko tijela i omogućava preživljavanje do boljih dana. Iako je, da se sad našalim, u Dalmaciji “promaja”, tj. propuh nešto s čime se i mala djeca plaše “jer će od toga dobit pleuritu” kada nema u kući klime dobar je i propuh. Naime, ako se u kući kuha i time stvara velika količina vlage, barem omogućimo da se ta vlaga makne. No tu moram još nešto napomenuti – nikako, nikako i nikako – sjediti ispod klime mokar od znoja jer ćemo time izazvati zaista velike zdravstvene komplikacije. Dakle, lagana odjeća i umjereno naštimana klima.

Kolika je važnost stalne nadoknade tekućine, jer dehidracija je definitivno na prvom mjestu opasnosti kad je riječ o vrućini i prekomjernom znojenju?

– Vruće i vlažno vrijeme može brzo dovesti do dehidracije ako se gubi više tekućine kroz znojenje nego što se unosi. Znojenjem se i u mirovanju može izgubiti do tri litre tekućine, a kombinacijom rada na visokoj temperaturi i vlazi i do 11 litara tekućine – vode, ali i elektrolita koji su važni za održavanje stabilnosti i funkcije svih stanica u tijelu, pogotovo živčanih koje su vrlo osjetljive. Dehidracija može uzrokovati smanjenje volumena krvi, što otežava mozgu dobivanje dovoljno kisika i hranjivih tvari.

To može rezultirati umorom, smanjenom koncentracijom i pogoršanim kognitivnim funkcijama. Najbolje je piti vodu, umjereno i mineralnu i prirodne, niskokalorične sokove, a svakako izbjegavati pretjeranu konzumaciju alkoholnih i gaziranih pića. Umjeren treba biti s kavom jer kava potiče mokrenje i može pogoršati mogućnost dehidracije. Preporučljivo je ne piti jako rashlađene napitke. Ne smijemo čekati osjećaj žeđi da bismo povećali unos tekućine, to se pogotovo odnosi na starije osobe koje imaju slabiji osjećaj žeđi.

’JOGGING’ U PODNE

Kako prepoznati hipertermiju? Koji su simptomi?

– Hipertermija je stanje povišene unutrašnje temperature. Ono nastaje zato što organizam stvara višak temperature ili je vanjska temperatura toliko visoka da organizam pod njenim utjecajem biva “pregrijan”. Klinička slika manifestira se toplom, zažarenom i suhom kožom, visokom izmjerenom tjelesnom temperaturom, općim lošim stanjem, pomućenim osjetom, konvulzijama, vrtoglavicom, nesvjesticom, mučninom, povraćanjem, glavoboljom, poremećajem kognitivnih funkcija i poremećaja svijesti do kome.

Što je toplinska iscrpljenost, a što toplinski udar, koja je razlika i opasnost i kako treba postupiti u takvim situacijama?

– Toplinska iscrpljenost je bolest uzrokovana izlaganjem visokim temperaturama, često praćena dehidracijom. Simptomi uključuju pretjeranu žeđ, slabost, glavobolju i gubitak svijesti, mučninu, povraćanje, grčeve mišića i vrtoglavicu. Ekstremna vrućina može pogoršati raspoloženje, često dovodeći do iritabilnosti, nervoze ili čak anksioznosti. Ovo je povezano s fizičkim nelagodama koje vrućina može izazvati, poput glavobolje ili mučnine.

Toplinski udar je vrlo opasna, često i smrtonosna komplikacija dugotrajnog izlaganja organizma vrlo visokim temperaturama okoliša. U ovom stanju dolazi do prestanka funkcioniranja mehanizama za održavanje termoregulacije pod kontrolom autonomnog živčanog sustava. Budući da organizam više nije u stanju sniziti tjelesnu temperaturu na fiziološku razinu vlastitim mehanizmima, tjelesna temperatura može prijeći 40 °C. Toliko visoka tjelesna temperatura može dovesti do oštećenja vitalnih organa kao što su mozak, srce, bubrezi i jetra, poremećaja zgrušavanja krvi te prestanka funkcije imunološkog sustava, što sve rezultira višestrukim zatajenjem organa i smrću.

Toplinski udar može se razviti postupno, no može nastati i iznenadno. Toplinski udar u pravilu se očituje simptomima kao što su tjelesna temperatura iznad 40 °C bez prethodnog izlaganja velikom tjelesnom naporu, jaka glavobolja, nesvjestica, smetenost, crvena i vruća koža, bez pojave znojenja. Osim toga, u velikom broju slučajeva prisutni su i mučnina i povraćanje, grčevi, ubrzan rad srca te ubrzano i plitko disanje.

Neliječeni toplinski udar može dovesti do trajnih posljedica, pa čak i smrti, pa je stoga nužno znati da zahtjeva žurnu reakciju. Odmah treba pozvati hitnu pomoć, a u međuvremenu sami moramo pružiti pomoć oboljeloj osobi. Najbolje je osobu ohladiti na bilo koji dostupan način, najbolje je osobu unijeti u klimatizirani prostor te po potrebi skinuti s nje suvišnu odjeću. Po mogućnosti tuširati je ili hladiti mlakom vodom, a pomoći će i stavljanje hladnih obloga na glavu, vrat, pazuhe i prepone. Ako je osoba pri svijesti, dati joj piti hladnu tekućinu, najbolje vodu ili izotonični napitak.

Ako je osoba bez svijesti ili ako povraća, postaviti je u bočni položaj kako se ne bi ugušila. Poželjno bi bilo pratiti tjelesnu temperaturu oboljele osobe toplomjerom i nastaviti hlađenje dok temperatura ne padne na normalnu vrijednost, oko 37 °C. Iako je manje ozbiljna od toplinskog udara, toplinska iscrpljenost može dovesti do toplinskog udara ako se ne liječi odmah, potencijalno uzrokujući oštećenje mozga, zatajenje organa ili smrt.

Mnogi se ljudi po cijeli dan izležavaju na suncu, često bez ikakve zaštite, jer žele maksimalno iskoristiti odmor? Što im preporučujete?

– Da pročitaju ovaj tekst ili slične i pokušaju promijeniti tu štetnu naviku. I djeca su često žrtve nedovoljno brižnih roditelja pa ljeti dobiju sunčanicu. Dajte nekoliko savjeta roditeljima male djece? Iako nisam pedijatar, već sam u uvodu teksta naveo da su djeca ugrožena iznimno visokim temperaturama. Njihov mozak posebno. Djecu treba dovoljno hidrirati, namazati zaštitnom kremom kada idu na more i izbjegavati izlaganju suncu 10-15 sati po danu kao i kod svih drugih osoba. Djecu treba čuvati. Njihovu kožu i zdravlje ne stavljati u drugi plan dok roditelji pijuckaju kavu ili pivo pod suncobranom i najnovijim šeširom.

Što je s vježbanjem? Koliko i kada? Neki ljudi usred podneva džogiraju?

– Nešto najgluplje i najštetnije što ljudi rade je trčati u “skafanderu” da bi se smršavilo jer će osoba tako “izgubiti mast i iznojiti se”. Ako pažljivo pročitate ovaj tekst, onda je jasno zašto sam ovako oštar. Ako se osoba znoji, a znoj ne isparava rezultat će biti ne hlađenje tijela i spašavanje od vrućine nego dehidracija, elektrolitski disbalans, toplinska iscrpljenost, toplinski udar, a možda i smrt. Ljeti treba plivati u našem najljepšem moru ujutro i predvečer, oni koji ne mogu to šetati ili se lagano igrati s djecom, a ne trčati u podne da bi im se okolina divila i boriti se protiv kulta tijela i neprihvaćanja fizioloških promjena na tijelu u procesu starenja.