HERCEGOVINA24, 29.rujna- Svjedoci smo nedavnoj raspravi u Republici Hrvatskoj oko uvjetnosti stadiona na kojima se igraju međunarodne utakmice visokog ranga. Gdje je u svemu tome BiH? Naš najveći stadion Koševo, koji je po kapacitetu nešto čak veći od Poljuda i Maksimira je „ruina“ već od rata. Čak je pomoćni teren u ratu prinudno postao groblje. Krenuli su radovi na postavljanju hibridne trave, međutim stari travnjak je skinut, došli su strojevi, a radnika nigdje. Inače, u regiji se mnogi pitaju zašto BiH svoje reprezentativne utakmice igra u Zenici pored glavnog grada i stadiona koji ima naziv OLIMPIJSKI? Sada i FK Sarajevo igra u Zenici. Stadion „Rođeni“ u Mostaru. Po svim zamislima je trebao biti „ljepotan“ među stadionima, ali gradi se ne godinama nego desetljećima. Upravo traju radovi na travnjaku, čiju prognozu dovršetka i početak igranja utakmica ne zna nitko. Velež je domaćin u Gabeli.
U istom gradu Mostaru, drugi stadion „Pod Bijelim Brijegom“ je još veći upitnik. Stadion drugi po veličini u BiH nekoć, na kojemu je i reprezentacija bivše države nastupala, ne zadovoljava stroge uvjete UEFE za odigravanje svih utakmica u Europskim natjecanjima. Sjećamo se kad je Zrinjski bio prinuđen igrati svoje utakmice u Širokom Brijegu.
Krenulo se i u neku „puzajuću“ renovaciju Gradskog stadiona u Banja Luci.
Ekipa ovog portala u zadnjoj posjeti stadionu „Police“ u Trebinju je svjedočila količini od dva dobra šlepera smeća na tribinama i nije uspjela detektirati nijedno sjedalo u komadu. Ali, kako imamo informacije stadion je za najveće BH natjecanje očišćen i sređen.
Stadion „Tušanj“ u Tuzli je slična priča stadionu „Rođeni“, počela nicati ljepotica, no onda se usporilo. Trenutno koliko imamo informacije da traju radovi na hibridnom travnjaku gdje je i Grad Tuzla uložio 550.000 KM.
Znači sve u svemu u našoj državi postoje 3 stadiona takozvane kategorije 4 UEFA, a to su Zenica, Široki Brijeg i Grbavica Sarajevo. Ovaj zadnji bi mogao biti možda i putokaz kako riješiti problem nogometne infrastrukture u našoj državi. Većinu financiranja su navijači Želje napravili. Eto „samodoprinos“ je izgleda jedini izlaz. Šalu na stranu, dobar putokaz bi mnogima u regiji mogla biti Srbija, koja je izgradila zavidnu infrastrukturu. Nema ni veći standard niti je ekonomski jača. Mnogi bi pozavidjeli jednoj maloj Jagodini, bivša Marakana se privodi kraju s rekonstrukcijom, u Nišu “Fiat arena”, Voždovac ima stadion za 7.000 ljudi, zamislite na krovu prodajnog centra. Nedavno gradonačelnica Subotice izjavljuje da se ide u totalnu rekonstrukciju stadiona jer imaju žensku ekipu koja igra Ligu prvaka pa im treba stadion 4. kategorije. Država Srbija učestvuje s 50% sredstava.
Da ne širimo ovo turobno raspoloženje po pitanju naše nogometne infrastrukture ima i pozitivnih primjera, ali na žalost u nižim rangovima. Primjeri kako sama lokalna zajednica i uprave nogometnih klubova uzmu stvari u svoje ruke. Stadion „Perica Pavlović“ u malom mjestu Gabela od 2000 stanovnika je pravi ljepotan kojemu samo fali blještavilo reflektora. Na njemu domaće utakmice igra FK Velež i NK GOŠK. Stadion „Bjelave“ u Čapljini koji je je bio okupljalište beskućnika i narkomana je dobio rekonstrukciju zapadne tribine, rekonstrukciju 410 kvadrata prostorija, svlačionica i teretana, te novi osvjetljeni i stavljeni pod videonadzor parking. Čapljina je sagradila i nogometni kamp za mlađe kategorije, doduše u suradnji s nogometnim savezom i UEFA-om vrijedan preko 500.000 maraka. Posušje dobiva svakim danom sve ljepši svoj „Mokri dolac“ na kojem je prošle godine prema regionalnim portalima ima veću prosječnu posjećenost od nekih regionalnih prvaka. Široki smo već spomenuli…
Ipak, vratimo se na našu temu. BiH mora imati respektabilan stadion za najmanje 35 tisuća ljudi u svom glavnom gradu, a svim ostalim našim ljepotanima još iz bivše države treba vratiti stari sjaj.
HERCEGOVINA24
FOTO: internet
