Okupljanjem kod spomenika civilnim žrtvama Domovinskog rata u Grabovici i čitanjem imena 33 ubijenih hrvatskih civila odana je počast, položeni vijenci i zapaljene svijeće povodom 33. obljetnice zločina nad Hrvatima ovoga mjesta. Održan je i Put križa do mjesnog groblja te sveta misa za ubijene hrvatske civile Grabovice koju je predvodio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.
„Grabovica nije zaboravljena pred Bogom; nijedna žrtva nije izgubljena u Božjem pamćenju. Oprostiti ne znači odustati od istine – znači dopustiti da tuđi grijeh ne određuje moje srce. Iz Grabovice ne smijemo otići samo s tugom, nego s odlukom da ćemo govoriti istinu bez mržnje, čuvati sjećanje bez osvete i tražiti pravdu bez nasilja.“, poručio je fra Zdravko Dadić.
Na obilježavanju 33. obljetnice zločina nad 33 hrvatska civila u Grabovici nazočilo je izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine predvođeno dr. Dragan Čović te zastupnicom u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijanom Filipović.
Zastupnica Filipović poručila je kako Grabovica mora ostati mjesto u kojem će se i nakon 33 godine govoriti o zločinu nad Hrvatima i žrtvama, nestalima te o nužnosti pravde.
„Grabovica je više od mjesta na kojem se jednom godišnje okupljamo. Ovdje nas prošlost podsjeća na 33 ubijena hrvatska civila, njihove porušene domove, obitelji koje su ostale bez najbližih te one koje još uvijek traže nestale, ali i na važnost zajedničke budućnosti u miru. Svima nama je dužnost dolaziti ovdje i ne dopustiti zaboravu da ovlada ovim mjestom“, poručila je Filipović.
Govoreći o vrijednosti slobode, Filipović je podsjetila na generaciju hrvatskih branitelja koja je tijekom rata preuzela najveći teret obrane svojih obitelji i prostora u kojima su živjeli.
„Slobodu koju danas imamo naši branitelji morali su izboriti. Danas, kada zahvaljujući njima živimo u miru, naša je zadaća pokazati kako cijenimo i čuvamo ono što su nam ostavili.
A to podrazumijeva i trajnu brigu za obitelji poginulih i nestalih, za njihove životne potrebe i dostojanstvo koje im pripada. Danas su naše borbe drugačije, ali jednako važne – osigurati potpunu ravnopravnost Hrvata i od toga nećemo odustati. U toj političkoj borbi nemamo pravo pokleknuti ili se umoriti.
Za mene osobno to je nacionalni prioritet i vjerujem da će ga naše generacije uspjeti ostvariti i ostaviti onima koji dolaze pravednu, ravnopravnu i demokratski uređenu državu“, dodala je Filipović.
Grabovica zauzima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ovo je prostor u kojem se iz godine u godinu okupljaju oni koji žele sačuvati uspomenu na nedužne hrvatske civile koji su ubijeni prije 33 godine. Iza obilježavanja ne ostaje samo datum u kalendaru, nego brojne obitelji i sudbine koje su zauvijek promijenjene.
,,Bosna i Hercegovina nikada neće profunkcionirati kao normalno europsko i civilizirano društvo dok ne raščistimo s prošlošću i s poviješću. Vidjeli ste iz nekih drugih primjera ovih dana, naše recentne prošlosti, koliko je još ostalo toga neraščišćenog u glavama naših ljudi. S obzirom na jedan dio procesa oko Grabovice koji je formalno-pravno završen, oni koji su počinili zločine na ovim prostorima, koji su naredili, a onda i proveli zločine, ako imaju ikakve savjesti i odgovornosti prema svojoj djeci i prema svojim obiteljima, neka otkriju mjesta gdje su pokopani’’, izjavio je predsjednik HNS-a Dragan Čović.
Današnje obilježavanje proteklo je u znaku molitve ali i bolnih sjećanja. Grabovica je mjesto između Mostara i Jablanice u kojem su u noći s 8. na 9. rujna 1993. godine pripadnici Armije BiH ubili 33 hrvatska civila. Najmlađa žrtva bila je četverogodišnja Mladenka Zadro, koja je ubijena u majčinu naručju. Na ovaj strašni zločin podsjetio je predsjednik Udruge stradalih hrvatskih civila „GRABOVICA 93“ Josip Drežnjak.
„Nijedno društvo ne može graditi trajni mir ako zatvara oči pred zločinima ili različito vrednuje, ovisno o tome tko su bili žrtve, a tko počinitelj. Samo država u kojoj ni jedan narod drugome ne bira političke predstavnike može biti država međusobnog povjerenja, stabilnosti i europske budućnosti. Neka nas ovo mjesto podsjeća da istina ne zastarijeva, pravda nema rok trajanja, a nijedna žrtva ne smije biti zaboravljena.“
U izaslanstvu HNS-a u Grabovici nazočili su i Marinko Čavara, dopredsjedatelj Zastupničkog doma PS BiH, Predrag Kožul, zastupnik u Zastupničkom domu PS BiH, Davor Bunoza, ministar pravde BiH, Ivica Bošnjak, zamjenik ministra sigurnosti BiH, Slaven Galić, zamjenik ministra obrane BiH, Josip Brkić, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH, Tomislav Martinović, predsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH te članovi Predsjedništva HNS-a, ministri u Vladi FBiH, brojni izaslanici, zastupnici, predsjednici Vlada županija, predstavnici gradova, braniteljskih udruga, obitelji ubijenih civila.
Moje ime je Mladenka Zadro, ja sam vam iz sela Grabovica. Zapravo, bila sam iz Grabovice kraj Mostara.
Znate li vi kako je to bilo malo i lijepo selo. Nije nas baš bilo puno, mene su svi voljeli a ja sam vam volila leptire.
Znate li koliko je Grabovica imala leptira?
Blago njima, letjeli su slobodni.
Ja vam više ne živim u Grabovici.
Ne zivim tamo od rane jeseni devedeset i treće godine. Ono vrijeme kad je grožđe najslađe a a smokvi ima najviše. Ne znam vam ja koji je to točno mjesec jer imam samo četri godine, taman sam ih napunila.
Ne znam ni pisati ni pravilno pričati, netko moju priču mora prenjeti.
Moju priču znaju moja braća, moja velika braća Goran i Zoran.
Taman je bila Mala Gospa!
Nešto se čudno događalo u mojoj Grabovici, morali smo šutjeti i davat sve što su nas pitali ti ljudi koji nisu iz našeg sela.
Mama se nije bojala, ona vam je hrabra, zapravo bila je hrabra.
Prvo je moj tata sa djedom i bakom otišao tim ljudima nešto pokazati.
Čula sam glasove i pucnjeve, boje ne znam al pucnjeve znam. Znam vam razliku izmedju puške i pištolja. Ovo je bila puška.
Moja braća su rekli mami i meni da se moramo sakriti. Mama im je rekla držeći me čvrsto za ruku i milujuć drugom rukom moju pletenicu “Ma dajte djeco, neće vojska ubijat civile”
O kako se prevarila moja mama. Prvi put u životu nije bila u pravu.
Pozvali su tada mamu i mene a braća su se sakrila. Moji Goran i Zoran koji su jedini sve vidjeli i pričaju moju, odnosno našu priču.
Mama i ja smo došle, o Bože kako me je grlila!
Jako, čvrsto, otkucaje njezinog srca sam osjetila u svom dlanu, sudarao se sa mojim… Tišina je bila, mislim da su nam svi čuli otkucaje srca
On stoji i gleda,ima pušku!
Mi stojimo i gledamo!
Nemamo pušku, mama ima moju ruku u jednoj a pletenicu mi je priljubila uz lice drugom rukom!
Sad se već tresem, osjećam kako se mami znoje dlanovi.
On gleda, ne znam o čemu je razmišljao.
Podigao je pušku, osjetila sam toplinu i čula mamu, ne znam jel to bio vrisak!
Onaj njezin otkucaj srca u mom dlanu je nestao! Srce joj je puklo kad me vidjela, bila sam prekrivena krvlju i pletenice su mi bile crvene.
Moje pletenice koje mi je moja hrabra mama isplela taj dan.
Srce joj je puklo tada a tijelo su joj ubili kratko nakon mene.
Nema vam Grabovica više leptira, i oni su ubijeni taj dan.
Dođem tako braći u san i sretnem sve svoje sumještane. Kaže mama da nas je 33 na nebu.
Ja vam ne znam brojati.
Bila sam premala za školu, i sad sam vam premala.
Ja vam imam četiri godine i tepam. Ne znam sva slova.
Najdraža boja mi je roza i svjetlo plava.
Crvenu ne volim.
Ja sam Mladenka Zadro iz Grabovice i zauvijek ću imati četiri godine.
Zamislite me i sjetite me se nekad. U molitvi, u pogledima djece,u pletenicama kćerki, u leptiru kad zamahne krilima, u najljepšem grožđu i smokvama.
Za moje ubojstvo nije odgovarao onaj tko ga je naredio!
Kaže mama da svi znaju tko je on.
Ja vam mojoj mami vjerujem.Marija Pinjuh
Hercegovina24
