U ranim jutarnjim satima 30. lipnja 1993. godine pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine napali su vojarnu Sjeverni logor te položaje HVO-a u Bijelom Polju, uključujući i zapovjedništvo I. bojne. Istodobno su napadnuti i hrvatski civili u Bijelom Polju.
Do toga dana Hrvati i Bošnjaci, kao pripadnici HVO-a, zajedno su branili Bijelo Polje i okolna mjesta od srpskih snaga. Napad na Bijelo Polje uslijedio je nakon sukoba HVO-a i Armije RBiH te zločina počinjenih nad hrvatskim stanovništvom na području jablaničke i konjičke općine.
U dijelu hrvatske javnosti i među pojedinim autorima ti su događaji povezivani s planom tzv. “zelene transverzale”, prema kojem se zamišljalo teritorijalno povezivanje područja pod nadzorom Armije RBiH do Neuma.
Suradnja Republike Hrvatske i HVO-a s Bosnom i Hercegovinom
Tijekom rata Republika Hrvatska i HVO pružali su značajnu pomoć Bosni i Hercegovini i njezinim građanima. Hrvatska je primila velik broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, među kojima i Muslimana, te organizirala njihov smještaj i skrb.
Humanitarna, medicinska i znatan dio vojne pomoći za Bosnu i Hercegovinu stizao je preko teritorija Republike Hrvatske i područja pod nadzorom HVO-a.
U Republici Hrvatskoj djelovali su logistički centri Armije RBiH, a tijekom rata ondje su održavani i sastanci političkog vodstva Bosne i Hercegovine.
U Hrvatskoj su ustrojene, obučene i opremljene pojedine postrojbe Armije RBiH, među kojima Prvi krajiški bataljun, koji je ustrojen na zagrebačkom Velesajmu, te 7. krajiška brigada, koja je obučena u Klani kraj Rijeke prije odlaska na bojište u Bosni i Hercegovini.
Tijekom rata u hrvatskim su bolnicama liječeni i brojni pripadnici Armije RBiH, uključujući i ranjenike iz sukoba s HVO-om.
Osnivanje logora
Nakon izbijanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba dio dotadašnjih pripadnika HVO-a bošnjačke nacionalnosti priključio se Armiji RBiH. Uslijedila su uhićenja hrvatskih vojnika i civila na više lokacija u sjevernom dijelu Mostara.
U narednim danima osnovani su logori u Osnovnoj školi “Bratstvo i jedinstvo” u Potocima, Skenderovim kućama te IV. osnovnoj školi u Mostaru.
Nehumani uvjeti u logorima
U logoru u Osnovnoj školi “Bratstvo i jedinstvo” u Potocima bilo je zatočeno oko stotinjak osoba, među kojima su bila djeca, trudnice i osobe starije od 70 godina. U logoru su bile zatočene i cijele obitelji.
Mnoge supruge i majke upravo su tijekom zatočeništva doznale sudbinu svojih muževa i sinova, pripadnika HVO-a.
Logoraši su bili smješteni u školskoj dvorani bez prozora. Uvjeti su bili iznimno teški: nedostatak hrane i vode, velika vrućina, loša higijena te pojava miševa, ušiju i komaraca dodatno su otežavali svakodnevni život. Spavali su na spužvama i drvenim paletama.
Razmjena logoraša
Razmjena zarobljenika bila je planirana za rujan 1993. godine, ali je provedena tek 2. prosinca iste godine ispod samostana časnih sestara.
Po izlasku iz logora zatočenici su bili teško iscrpljeni i narušenog zdravstvenog stanja. Odrasli logoraši izgubili su u prosjeku između 20 i 30 kilograma.
Doček oslobođenih logoraša organiziran je u Studentskom domu u Mostaru, gdje su ih dočekali tadašnji župnik don Jakov Renić, članovi njihovih obitelji i novinari.
Velika stradanja Bijelog Polja
Tijekom rata u Bijelom Polju teško su stradali župna crkva Presvetoga Srca Isusova, župna kuća, samostan časnih sestara te brojni obiteljski domovi.
Na dan 30.6.1993. ubijeno je 11 Hrvata katolika iz Bijelog Polja:
· Zdravko Mihalj
· Marijan Mihalj
· Ivan Kolobara
· Jozo Sesar
· Željko Šilić
· Dragan Rakić
· Verka Perić
· Ivan Perić
· Zoran Degan
· Boško Golemac
· Marko Leko
Događaji iz Bijelog Polja još uvijek nisu dovoljno poznati široj javnosti. O ratnim stradanjima bjelopoljskih Hrvata u Drugom svjetskom ratu, poraću i Domovinskom ratu pisao je don Josip Galić u knjizi Transverzala zla, predstavljenoj 2019. godine u samostanu časnih sestara u Bijelom Polju.
Presude za ratni zločin u Potocima
Apelacijsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine 21. rujna 2018. godine donijelo je pravomoćnu presudu protiv trojice pripadnika Armije RBiH zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u logoru u Osnovnoj školi u Potocima.
Pravomoćno su osuđeni:
· Enes Ćurić – osam godina zatvora
· Ibrahim Demirović “Hećim” – 13 godina zatvora
· Habib Čopelj – pet godina zatvora
Nakon rata hrvatski stanovnici Bijelog Polja vratili su se u svoje obnovljene domove, a obnovljeni su i samostan časnih sestara te župna crkva.
Povodom 33. obljetnice stradanja, sveta misa za sve poginule bit će služena 30. lipnja u 18 sati u crkvi Presvetoga Srca Isusova u Bijelom Polju.
