U organizaciji Klinike za psihijatriju SKB-a Mostar i SUM-a u suradnji s Liječničkom komorom HNŽ-a, Udrugom psihijatara u BiH i Međunarodnom akademijom znanosti i umjetnosti u BiH u subotu, 1. lipnja, od 9 sati u hotelu Mostar održat će se 20. Mostarska psihijatrijska subota, međunarodni simpozij pod patronažom Europske psihijatrijske asocijacije, o temi “Rezilijencija u zdravlju i bolesti”. Tim povodom razgovarali smo s predsjednikom Organizacijskoga odbora akademikom prof. dr. sc. Draganom Babićem, specijalistom neuropsihijatrije i subspecijalistom socijalne psihijatrije.
Prof. Babić: Ove godine ćemo slušati 14 vrhunskih predavača koji dolaze iz svih medicinskih centara iz BiH, ali i iz RH i Srbije (Desno: prof. Dragan Babić i dr. sc. Romana Barbarić, predsjednici Organizacijskog odbora)
Profesore Babiću, Mostarska psihijatrijska subota koja se održava svake prve subote u lipnju, slavi okruglu obljetnicu, dva desetljeća. Zapravo, samo nije bila održana tijekom pandemije covida. Kakvi su dojmovi danas kad se osvrnete unatrag?
Mostarska psihijatrijska subota je jednodnevni međunarodni simpozij koji je u prethodnih devetnaest godina obrađivao vrlo aktualne psihijatrijske teme i nastojao osigurati vrhunske predavače. Po mišljenju Predsjedništva Udruge psihijatara u BiH, ona je psihijatrijski znanstveni i stručni događaj prvoga reda u našoj zemlji, čiji je cilj obnavljanje suradnje i kreativnosti u razmjeni i nadopuni znanja okupljanjem istaknutih stručnjaka iz BiH i susjednih zemalja. Vrlo smo ponosni jer do sada na našem Sveučilištu u Mostaru, a i BiH, nitko iz psihijatrije nije održao dvadeset simpozija. Time jačamo našu psihijatriju i u sklopu naše Klinike za psihijatriju i u sklopu našega Sveučilišta.
Ovogodišnja ima zanimljiv naslov koji većini, na prvu, neće biti posve jasan, pa da otklonimo jezične nedoumice – što je to rezilijencija?
Rezilijencija predstavlja relativno novi koncept koji je još uvijek nedovoljno jasan i iako se sve više upotrebljava u svakodnevnom govoru i u različitim strukama. Preuzet je iz tehničkih znanosti i uveden u psihologiju i psihijatriju. Rezilijenciju nije lako definirati i ne postoji jednostavna definicija s obzirom na to da pojam obuhvaća jako široki spektar osobina, sveobuhvatan je i značajan. Ime dolazi od engleske riječi resillience prisvojene u hrvatskom jeziku. Prevodi se na više načina, ali najčešće znači sposobnost oporavka.
Rezilijencija je pozitivna adaptacija nakon stresnih situacija i predstavlja suočavanje i izdizanje iznad teških iskustava tj. predstavlja kapacitet osobe da se uspješno adaptira na promjene, odolijeva negativnom utjecaju stresora i izbjegne pojavu značajnih disfunkcija (ratna trauma, problemi u obitelji, radnom mjestu i sl.). To ne znači nepostojanje svijesti o problemu, odsustvo bola, neulaganje napora da se isti izbjegne. Ona upravo predstavlja snagu da se neki problem podnese i da se s njim izađe na kraj te nastavi normalno kroz život.
Rezilijencija u zdravlju i bolesti… Možete li ukratko pojasniti svaki od ta dva pojma?
Rezilijencija predstavlja složeni skup raznovrsnih protektivnih i salutogenih čimbenika i procesa vrlo bitnih za razumijevanje zdravlja i bolesti, procesa liječenje i iscjeljenja. Drugim riječima, rezilijentnost označava sposobnost nošenja s teškim, stresnim i traumatskim situacijama uz zadržavanje ili obnavljanje normalnog funkcioniranja. Što je rezilijencija veća, vulnerabilnost je manja pa su tako i manji rizici od nastanka bolesti i multimorbidnih stanja. Duševni poremećaji i duševne bolesti nerijetko imaju funkciju potaknuti bolesnika da transformira svoja pogrešna vjerovanja, odustane od pogrešnih ciljeva i vrijednosti u životu i pronađe nove i autentične vrijednosti te revidira svoju gubitničku priču i otkrije svoje autentično životno poslanje kroz različite uloge oblikujući novi identitet.
Smanjena rezilijencija (povećana vulnerabilnost) je stanje u kojemu i manja količina stresorne pobude uzrokuje poremećaj, a povećana rezilijencija (smanjena vulnerabilnost) jest povećanje tog prijelaza u odnosu na standardnu razinu u populaciji. Rezilijencija se smanjuje starenjem. Smanjena rezilijencija se klinički očituje posttraumatskim stresnim poremećajima, teškim depresijama te sklonošću suicidalnosti. Nije moguće jednoznačno definirati što doprinosi kvatitativnim razlikama u rezilijentnosti pojedinaca, ali se različitim tehnikama uvježbavanja rezilijentnost može povećati (primjerice, u sportu, vojničim tretmanom, školovanje, itd).
Koja ćemo predavanja slušati ove godine, tko su i odakle predavači?
Ove godine ćemo slušati 14 vrhunskih predavača koji dolaze iz svih medicinskih centara iz BiH, ali i iz RH i Srbije. Iz Mostara ćemo imati pet predavača od kojih su dvije predavačice s Klinike za psihijatriju i tri predavača s Fakulteta zdravstvenih studija koji u sklopu svog doktorata obrađuju i rezilijenciju. Pozvani predavači održat će predavanja koja su na razne načine povezane s rezilijencijom i ljudskom dušom.
Lani ste otišli u mirovinu, no i dalje ste poprilično aktivni. Što prof. Babić radi u mirovini, možemo li očekivati neke nove projekte?
U mirovini sam već 11 mjeseci, ali ja u šali kažem da nisam u mirovini nego u penziji. Još predajem kao profesor na više fakulteta našeg Sveučilišta, predsjednik sam Udruge psihijatara u BiH, uređujem dva časopisa Health Buletin/Zdravstveni glasnik i časopis Radovi. A imam i privatnu ordinaciju gdje mi se stalno povećava broj pacijenata. Dovršio sam i pisanje moje šeste knjige o PTSP-u koja će, vjerujem, ove godine biti tiskana. Iako još puno radim, vodim računa i o svome zdravlju u smislu da često šetam, ljeti puno plivam i trudim se pozitivno misliti…
Na mostarskog Psihijatriji stasala je generacija mladih liječnika. Neki od njih su i doktori znanosti. Kakva je, po Vama, budućnost mostarske psihijatrije?
Mostarska psihijatrija je posljednjih desetljeća značajno napredovala i mi sada imamo tri mlada doktora znanosti koji su vrlo pametni, vrijedni, odgovorni… (Marko Pavlović, Martina Krešić Ćorić i Romana Barbarić). Vjerujem da će oni tu razinu podići još više i da će pomoć psihijatara u zaštiti duševnog zdravlja i u liječenju oboljelih biti sve bolja i veća.
Razgovarala: Misijana Brkić Milinković/VL; Foto: privatna arhiva
