‘Stara kost‘, ali nema greške
Mladi, zaboravite na prave šanse, (ni) ovo nije vaša sezona, ovo nije razvojna godina, bolje vam se razići po posudbama, jer ovo je još jedna godina (imperativnog) traženja šanse da se osvoji vražja titula prvaka koja fali od 2005., jer da nije tako, ne bi se dovodilo Džeku i Rakitića i sanjalo o još pojačanja.
Zvučne prinove, pojačanja, obožava navijački puk, to je smisao „mercata”, ljetni period uvijek je bio posebno intrigantan zbog dovođenja igrača, pa kad bi se realizirao transfer, bio bi tretiran kao pravi trofej. Bilo je to tako još od doba kad je Tito Kirigin šezdesetih vrelog ljeta zaprepastio jugo-javnost dovođenjem Džemaludina Mušovića i Aleksandra Ristića iz Sarajeva u Hajduk!
Bilo je to varljivo ljeto 1966., rezultiralo je osvajanjem kupa iduće godine i nakon toga je Hajduk opet postao trofejni klub kroz sedamdesete i dalje…
Dolaskom Edina Džeke i Ivana Rakitića o čemu se toliko (osnovano) šuška, a propos pregovaranja (ja želim, ti želiš, on želi…; svi žele, samo treba naći modus dolaska), sastavila bi se momčad – boli glava. Pa gdje su onda još dva bočna/krilna napadača koja će navodno iz Italije probrati trener Gennaro Gattuso,
Ne, to ne bi bila mlada momčad Hajduka, dapače, stara je, ali komu brige, ako će stara kokoš, ostarjela kvočka svejedno snijeti šampionsko zlatno jaje!
Prigoda je u smiraj karijere dovesti Džeku i Rakitića, pa kad je tu i trener zvučna imena u kojeg se uložilo znatna sredstva, onda su i ambicije razvidne. A sve na tragu izjave Ivana Bilića, novog predsjednika koji je eksplicitno izjavio „ne, mi nećemo smanjivati budžet” (as što je nabubrio u doba njegova prethodnika Lukše Jakobušića).
MLADI, ČEKAJTE
Pogledajmo, dakle, sastav Hajduka, provizornih prvih 11 koje bi mogao „Ringhio”, rečeni Režalo, povesti u utrku protiv Dinama.
Na golu je Lučić, obrana je definirana povratkom Melnjaka na lijevom beku, osim ako se Hajduk i na toj poziciji dodatno ne popuni. Oporavak Melnjaka čini nam se već dovoljno pojačanje.
Mladi Sigur, kojega neki vide odmah u reprezentaciji da postane novi Brozović ili Kovačić, u projekciji ove momčadi Hajduka je desni bek. Siguran desni bek, kao što su i stoperi već etablirani, Uremović i Šarlija.
U veznom redu ulazak iskusnog Rakitića donio bi pravu stabilnost, ali i dodatni iskorak iz drugog plana, budući da je Raketa i dobar, spretan strijelac, dok uz njega Krovinović postaje još više od osigurača ravnoteže cijele momčadi. Kamen temeljac oko kojega se sve sastavlja…
Ofenzivni arsenal osobito je potentan. S novom ulogom Livaja na „desetki” donosi iznimnu znatiželju. O tome je Nikola Kalinić puno govorio, referirajući se zacijelo na nedavno doba kad je baš on bio nominalno „devetka”, pa ga treneri ne bi ni stavljali u momčad držeći se logike da Livaja (koji malo trči u obaveznoj igri), jedini može/smije imati tu privilegiju.
– Bilo bi puno da imam i Livaju i Kalinića, dvojicu koji se uopće ne vraćaju u obranu – bila je logika svih tih trenera od Dambrauskasa naovamo…
E sad će sportski direktor Kalinić nacrtati kako on hoće, komponirati drugačiju momčad i predati je Gattusu, Livaja će na „desetku”, malo povučeno, a špicnu poziciju zauzet će – sva je prilika – Džeko. Centarfor od luksuza, kakva privilegija!
Ostaju krilna pitanja neriješena, ali samo na trenutak. Zasad bi na desnu stranu mogao Sahiti, dok se ne proda negdje u serie A, u Italiju, te svakako Ivan Perišić slijeva, premda trpi opaske kako više nije brz kao prije, a nakon teške operacije i osam mjeseci rehabilitacije.
SVAKI PUT USPIJE
Perija ostaje, valja vidjeti i kakve bi ponude imao… A on, ako ste primijetili, ako jest nedvojbeno usporio, svaki put uspije centrirati!
No, bez obzira na krila Sahiti (s upitnikom) i Perišić (isto mali upitnik), tu se spominju dvojica zasad imaginarnih, neimenovanih napadača što ih navodno Gattuso želi dovesti iz Italije. Desno i lijevo.
Očita je intencija da se puno igra preko krila, a onda i centarfor dobija drugačiju ulogu, dok bi Livaja mogao/morao/trebao, a la Jurica Jerković, na poziciju razigravača ispred protivničkog šesnaesterca. A ne da bude leđima okrenut golu, kao jedini istureni napadač. Sad će Džeko gore bacit sidro.
Ovakva igra imala bi za uteg komoditet Džeke i Livaje, pa bi teret najveći podnio (a tko drugi nego) Krovinović, a Rakitić već koliko bude mogao izdržati.
No, to je momčad prepuna velikih imena, na sceni HNL-a izgledali bi kao „paradna konjica”, prava „cavalleria”, stari vitezovi koji bi trebali projahati kroz prvenstvo, premda ne znamo još što o svemu tome misli Dinamo i kako bi se suprotstavio.
Perišić, Livaja, Džeko…, pa to je milanski Inter, a vodi ga milanista Gattuso sa svitom pomoćnika. Dašak San Sira na Poljudu i ova momčad, što uopće nije nerealna, vraća onu ideja navijačima Hajduka da budni sanjaju titulu.
Puni se 20 godina da Hajduk nije bio prvak, bi li ovakva momčad mogla prekinuti post koji je započeo nakon ljeta 2005., pitamo se mi, a pitate se i vi.
Vidite dragi mladići, repci i tići, da ovo nije vaša godina. Strpite se. Zato na tabli, ploči, impostaciji Hajduk izgleda moćno. Premda nisu u cvijetu mladosti, za HNL su pravi avion…
Be the first to comment