Predbračni ugovori puni pravnih zamki na stotinjak stranica; spektakularne parnice u kojima nekadašnji bračni drugovi, koji su donedavno sve dijelili, sad ‘vade utrobu‘ jedno drugom izlažući javno sve ‘prljavo rublje‘; razvlačenje nedužne djece koja moraju davati iskaze pred nepoznatim ljudima; problematična podjela imovine koja završava s motornom pilom kroz najnoviji OLED televizor dijagonale omanjeg igrališta ili ritualnim zapaljenjem novog SUV-a; sve su to scene koje prosječan gledatelj raznih filmova i serija očekuje i u stvarnosti.
Mali milijun pitanja imali smo oko cijelog postupka razvoda – vrijedi li i kod nas ono pravilo da, ako si prvi došao konzultirati odvjetnicu ili odvjetnika zbog razvoda, druga strane više ne može angažirati tog zastupnika? Ili, postoje li i kod nas manevri s imovinom jednom kad netko od bračnih sudruga uvidi da je kraj braka blizu – da se prebacuju imanja na braću, majke, sinove, sve kako bi izbjegli da to padne u ruke mrskom neprijatelju?
NIJE KAO U FILMOVIMA
Nakon poduljeg razgovora s jednom od najpozvanijih za analizu ove teme, možemo zaključiti da stvari ne idu baš tako. Ne ide dakle u stvarnom životu kao u filmovima, pogotovo ne kod nas: iako se u nekim situacijama ipak događa ponešto tih američkih scenarija, uglavnom se brakorazvodne parnice vode drugačije.
Zapravo, je li bolje prvo pokušati riješiti problem bez pravne pomoći ili je bolje naći zastupnika čim se shvati da je rastanak neminovan?
– Uvijek je najbolje sve odnose razriješiti sporazumom, pa tako i pri prestanku obiteljske zajednice. Sudski postupci su dugotrajni, parnični postupci su dugotrajni, izazivaju troškove, ali ponajviše stres u obiteljskim situacijama – odmah nam naglašava Zvjezdana Barić, jedna od rijetkih splitskih odvjetnica koja se bavi ovim segmentom prava, ne isključivo, ali ponajviše.
Kaže i kako je etika, ljudskost pa i obiteljski Zakon obvezuje da u prvim susretima s klijentom pokuša nekako ispitati postoji li mogućnost da se razmirice izglade, ako nisu trajnog karaktera. Ako to ne uspije, idući korak je sugestija kako je miran razlaz najbolje rješenje za sve. Pogotovo ako su uključena maloljetna djeca. To naravno nije lako ni jednostavno, ali pričekajte do kraja ovog teksta (koji smo pisali u pokušaju da bude neka vrsta kratkog priručnika, vodiča kroz mukotrpan proces rastave), splasnut će vam volja za parničenje s bivšom/bivšim…
Za početak, brakorazvodne parnice traju. Godinama, i to ne dvije ili tri. Nego pet ili deset. Preciznije, uređenje imovinsko-pravnih odnosa (podjela imovine) zna potrajati pet do deset godina. Zatim, imovina oko koje se sporite, pogotovo novčana, na kraju svega puno manje vrijedi, ‘pojede‘ je inflacija. A troškovi, pa i ukupna imovina, nešto je čak manje bitno, naglašava odvjetnica, u odnosu na to koliko ste potrošili živaca, izložili se stresu. Vi i djeca, pogotovo ako su maloljetna. Zbog cijele situacije jednostavno niste mogli krenuti dalje sa svojim životom, parničenje vas je stalno vuklo unatrag, u vrijeme koje je nekad vjerojatno bilo lijepo, ali sad je najbolje to poglavlje zatvoriti… No, krenimo redom.
POVJERENJE U ODVJETNIKA
Je li bolje angažirati odvjetnicu ili odvjetnika? I koji su najčešći uzroci razvoda?
– Prije svega morate imati povjerenje u osobu koju angažirate, nije bitan spol, morate imati povjerenje u osobu da će od početka do kraja zastupati vaše najbolje interese. Što se tiče uzroka, hrvatski sudovi ne ulaze u razloge razvoda braka: postoje zakonske osnove i to su po definiciji ‘teško i trajno poremećeni odnosi‘, prestanak bračne zajednice dulji godine dana i sporazumni prijedlog bračnih drugova za razvod braka. Sud ne ulazi uopće u detalje zbog kojih je došlo do prestanka bračne zajednice.
Međutim, iz iskustva mogu reći da su najčešći uzroci prevelika očekivanja bračnih drugova u odnosu jedno prema drugome i u odnosu na očekivani životni standard, dakle ipak su u pozadini i financijski razlozi, ali i neslaganja oko odgoja djece. Česta je situacija da jedan od bračnih drugova nije emocionalno sazrio te se teško odvaja od svoje primarne obitelji. Mladi ljudi često ulaze pomalo neodgovorno u brak i imaju apsolutno drugačija očekivanja u braku, a kada se dogode situacije suprotne očekivanjima, da bračni drugovi preuzmu određenu odgovornost, jasno je da takav brak na klimavim nogama.
U posljednje vrijeme nam se u ured javljaju nakon tjedan dana, deset dana, mjesec dana od ženidbe/udaje i žele razvod…
Statistika na neki način potvrđuje riječi naše sugovornice. Pomalo neobični su podaci koji se daju naći na webu Državnog zavoda za statistiku, ali o tome više u okviru. Na ovom mjestu je dovoljno samo navesti kako već godinama vlada trend samačkog življenja. Preciznije, raste postotak neoženjenog/neudanog stanovništva, kao i postotak razvedenih, a smanjuje se broj onih koji su u braku. Njih je 2021. godine bilo 55,2 posto.
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021., u Hrvatskoj je bilo ukupno 1,1 milijun obitelji, od čega obitelji s djecom čine 69,5 posto, a one bez djece 30,5 posto.
Razlikuje li se procedura u slučaju rastave s djecom u odnosu na brak u kojem nije bilo potomaka?
– Postoji velika procesna razlika pri razvodu ako bračni drugovi nemaju zajedničke malodobne djece. Pri tome treba razlikovati malodobnu i punoljetnu djecu. Ako imaju zajedničku malodobnu djecu, bračni drugovi su dužni obratiti se Hrvatskom zavodu za socijalni rad radi postizanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Ako su djeca već punoljetna ili ih nema, bračni drugovi se ne moraju javljati mjesno nadležnom Hrvatskom zavodu za socijalni rad već mogu podnijeti prijedlog za sporazumni razvod braka ili tužbu za razvod braka.
S KIM ĆE DJECA STANOVATI
Plan je zapravo pisani sporazum o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u slučaju kad će bračna zajednica trajno prestati. Stručne osobe nadležnog Zavoda uključuju psihologa, sociologa i pravnika; nastoje svojim znanjima pomoći članovima obiteljske zajednice da svoj problem okončaju na što mirniji i sporazumniji način, a u skladu s važećim zakonima.
Dakle, prije svega nastoje da se bračni drugovi dogovore oko toga s kim će djeca stanovati, kako će ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne žive, dakle kontakti i viđanje s drugim roditeljem, visinu uzdržavanja i način razmjene informacija. Ovo posljednje se odnosi na komunikaciju roditelja za dobrobit djece – hoće li to biti telefonski, mailom… Svi ti detalji se dogovore u Zavodu.
Kad se jednom postigao dogovor, potpisao se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u Zavodu, kako ide dalje procedura?
– Zavod donese izvješće da je donesen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i upućuju roditelje da pokrenu izvanparnični postupak pred sudom radi odobrenja takvog Plana. Svrha takvog postupka je da osnaži dogovor roditelja i da sud provjeri je li takav Plan u skladu sa zakonom i u interesu i dobrobiti malodobne djece ili djeteta. Ako jedan od roditelja promijeni mišljenje i želi drugačije od dogovorenog pred Zavodom, taj zahtjev će postaviti sudu i sud ga po tome upućuje u parnični postupak. Iako, kad budu u parnici, ako postoji nesuglasnost oko određenog detalja – na primjer otac kaže da želi viđati dijete od 18 do 22 sata navečer, a majka kaže da dijete ide spavati ranije i da to neće dozvoliti – sud vraća Zavodu predmet na donošenje stručnog nalaza i mišljenja, ali samo oko tog detalja!
OBITELJSKA MEDIJACIJA
Tako ide postupak u slučaju da se uspije postići Plan. A ako nema dogovora?
– To je druga mogućnost, kada se supružnici ne mogu nikako usuglasiti. Zavod također donosi izvješće da je proveden postupak, ali da nije donesen Plan zajedničke roditeljske skrbi i upućuje bračne drugove da su dužni u roku od šest mjeseci pokrenuti postupak pred nadležnim sudom. Dakle, sad odmah idu u parnicu, sud više ne kontrolira izvršenje Plana jer u ovom slučaju i nije donesen. Ako to ne naprave u predviđenom roku, a ponovno budu imali namjeru razriješiti obiteljske odnose – ne moraju nužno uvijek biti u braku da bi završili pred Zavodom, to vrijedi i za izvanbračnu zajednicu pa se ne moraju razvoditi, ali moraju urediti roditeljsku skrb. Sva pravila za bračnu zajednicu vrijede i za izvanbračnu zajednicu, moraju kroz ovu proceduru proći. Izvanbračna zajednica postoji ako životna zajednica među neudanom ženom i neoženjenim muškarcem traje najmanje tri godine ili manje ako je u toj zajednici rođeno dijete ili je izvanbračna zajednica završila brakom.
Postoji i obiteljska medijacija, takozvani postupak mirenja. Bračni drugovi mogu pokrenuti medijaciju i čiji je cilj da uz stručne medijatore se razriješe sporni obiteljski odnosi. Prije najnovije izmjene Obiteljskog zakona ovaj postupak je bio obavezan a sad se provodi isključivo po želji bračnih drugova. Taj postupak se ne provodi u slučaju obitelj skog nasilja.
ČETVRTINA BRAKOVA ‘PUKNE‘
Posljednja raspoloživa godina s podacima Državnog zavoda za statistiku je 2022. Te godine su sklopljena 18.074 braka, a za isti postotak ženika i nevjesta to je bio prvi brak – 87,7 posto. Prosječna starost ženika pri sklapanju prvog braka bila je 31,7, a nevjeste 29,3 godine.
Te iste godine je zabilježeno i 4.808 razvoda – posebno je zanimljivo da je na tisuću sklopljenih brakova najmanje razvoda bilo u Šibensko-kninskoj županiji (103,3), a daleko najviše u Karlovačkoj županiji (455,8). Državni prosjek je 266 razvoda na tisuću brakova, dakle nekih 25 posto brakova propadne. Prosječno trajanje brakova koji su okončani te 2022. godine je bilo 15,3 godine.
