Pravoslavni vjernici koji vrijeme računaju po julijanskom kalendaru, 7. siječnja proslavit će jedan od najznačajnijih dana – rođenje Isusa Krista – Božić, koji se uzima i kao blagdan obitelji.
Prema običajima, Badnjak je mlado hrastovo ili cerovo drvo, koje se na Badnji dan ujutro rano siječe i donosi pred kuću, a uvečer pali.
Službama bdijenja i paljenjem badnjaka u pravoslavnim hramovima najavljuje se Rođenje Spasitelja čiji se dolazak na svijet slavi kao početak novog vremena i kao najradosniji događaj za kršćanstvo.
U pravoslavne domove se na taj dan unosi badnjak, kome je Crkva dala poseban smisao. Na taj dan ujutro najstariji muški ukućanin usiječe hrastovo ili cerovo drvo – badnjak, koji treba odsjeći s tri udarca tako da padne na istok.
Badnjak predstavlja simbol drveta koje su, kako kaže predanje, pastiri donijeli Josipu i Mariji da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus.
Badnjak se pali uoči blagdana i gori do Božića kada se objavljuje radost Kristova Rođenja. Dogorijevanje badnjaka simbol je rastanka sa starim vjerovanjima i prihvaćanje nove svjetlosti koja dolazi s vjerom u Novorođenog Krista.
Svi običaji imaju smisao kršćanskog zajedništva, pa se smatra da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju i slogom, a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznovjerja. Najviše narodnih običaja kod Srba vezuje se za Badnji dan i Božić kojima se dočarava događaj Rođenja u Betlehemu.
Uoči Božića slamom se posipa pod i domovi se pretvaraju u betlehemsku pećinu u kojoj je rođen Bogomladenac Isus, koji je povijen u slamu i kojem su se najprije poklonili pastiri. U seoskim kućama slama leži i po tri dana dok se u gradovima u domove unosi svežanj slame koja se postavlja uz badnjak.
Postoji običaj da se kuće posipaju žitom i niz drugih rituala kojima se daje kršćanski smisao jer je Krist došao da ljude zbliži i nahrani i napoji svojom naukom i ljubavlju.
“Tko je gladan, neka dođe k meni, ja ću ga nahraniti i tko je žedan neka dođe k meni da pije vode žive”, zapisano je u Evanđelju Kristovom.
Službama bdijenja i paljenjem badnjaka u pravoslavnim hramovima najavljuje se Rođenje Spasitelja čiji se dolazak na svijet slavi kao početak novog vremena i kao najradosniji događaj za kršćanstvo.
Na Badnji dan se peče božićna pečenica, pripremljena prethodnog dana, na Tucindan. U pravoslavnim kućama Badnja večer je obiteljski blagdan, kada se ukućani okupljaju oko obvezno posne trpeze – posna jela, riba, suhe šljive, orasi…
Božić je uvijek prvi mrsni dan, ma u koji dan pao, i dan kada se crkvama pričešćuju oni koji su poštovali pravila božićnog posta.
Badnji dan i Badnju večer 6. siječnja, slave sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju Julijanski kalendar – Ruska pravoslavna crkva, Jeruzalemska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti.
