Ništa više poslije trijumfa Vatrenih na Gerlandu u Lionu, protiv Njemačke nije bilo isto. Bio je to jedan od onih dana kad su ulice i trgovi u Hrvatskoj i Hercegovini gorili. Pred Kosačom 10.000 ljudi, veliki ekran i TBF. Gori sve. Bilo je to vrijeme kad su i prodavačice u trgovačkim centrima nosile dresove hrvatske reprezentacije. Dan kad je sve stalo. Zbog nogometa i Hrvatske. Dan kad su Vatreni trijumfalno zakoračili na veliku scenu predvođeni trenerom svih trenera Ćirom Blaževićem. Na tribinama Gerlanda iz grla razdraganih hrvatskih navijača spontano se prolomilo “Deutschland, Deutschland, auf Wiedersehen…” Zbogom, Njemačka! U velikoj mjeri kao slatka osveta za poraz u četvrtfinalu Europskog prvenstva u Engleskoj dvije godine prije. Velika pobjeda nad Njemačkom slavila se i u Hrvatskoj, i u Hercegovini, na svim mjestima gdje i jedan Hrvat diše. I prepričavala godinama. Trijumf Vatrenih na Gerlandu zapravo i nikad nije izgubio emotivnu vrijednost. Kao zamašnjak svi onih velikih pobjeda hrvatskog nogometa koje će uslijediti…
Onda dolazi nastavak, bolji od prvog dijela što nije slučaj ni na jednom filmu. Padali su Argentina, Danska, Rusija, Engleska… HRVATSKA je na tronu, druga na svijetu ! Tada se moglo pročitati da taj mali narod kojeg ukupno i u državi i dijaspori ima manje nego u Londri (Londonu), “dere gaće” cijelom svijetu u sportu koji upražnjavaju i plemena i civilizirani svijet. Jedan svjetski ugledni magazin napisa “NE DAJTE HRVATIMA DA SE SLOŽE, JER KAD SE ONI SLOŽE U STANJU SU SVIJET OKRENUTI NAOPAKO”. Naravno to je bilo u šaljivom tonu, ali blizu istine. Tako je bilo 1995. u Oluji, 1998. u Francuskoj i 2018. u Rusiji. Ovo svjetsko prvenstvo u Rusiji je “potpisao” učenik najvećeg učitelja Ćire, Zlatko Dalić. Skromni, mirni, pošteni čovjek iz Livna koji je bio ponizan kad pita tatu Ćiru za savjet, trpio mnogo toga zbog zajedničkog cilja, ali koji kad treba “dere” sve redom. Sjetimo se promocije njegove knjige “Rusija naših snova” u Kosači u Mostaru. Tisuće ljudi unutra i ispred, nikad Kosača ni prije ni poslije nije ugostila toliki svijet.
A danas, ove 2022. u Kataru ?
Pa što očekivati nego uspon, ljestvicu gore, rastući dijagram… i kako reče naš Brozović- “bio bih zadovoljan jednim mjestom više nego u Rusiji”. A oni to mogu jer su oni prije svega domoljubi koji vole svoj narod i Hrvatsku, koji nam mogu jedini priuštiti zagrljaj Marka Livaje i Brune Petkovića i zajedništvo koje niti jedan političar ne može. Ali, prije svega jer su predvođeni i vođeni na terenu doktorima nogometa kojima je na zapovjednom mostu kapetan, naš mostarski plemić, mali dečko iz Zadra, a danas najveći na svijetu LUKA MODRIĆ.
Zato vatreni puno sreće u Kataru, a Hercegovina je kao i uvijek svim srcem uz vas !
