Sjajni Bruno Petković u petak je Brazilu dao pogodak života. U 117. minuti, zabio je Bruno Brazilu i digao na noge svakog Hrvata ma gdje on živio.
Hrvatska je nakon jedanaesteraca prošla u polufinale, a Petković je bio jedan od glavnih protagonista te veličanstvene pobjede. Sve što se Petkoviću sad događa, velika je nagrada i satisfakcija za sve što je iza njega. Bilo je tu uspona i padova, sreće i tuge, ali nikad Petković nije odustajao. Možda su to i hercegovački geni koje je naslijedio od obje bake, Hercegovke. I očeve i majčine majke.
Nedavno kad smo posjetili Čapljinu, za vrijeme utakmice s Brazilom, pitali smo se – zašto i hajdukovci u Čapljini vole toliko Brunu. Ajde, Hrvatska iznad svega logično, ali bilo je tu nešto više.
Zašto se Bruno Petković i Čapljina vole?
Naše glasno razmišljanje u kafiću u Čapljini, gdje se gledala utakmica s Brazilom čuo je jedan gospodin, reče Stipan da se zove. ”Pa jasno”, kaže, “kao dan. Majka Brunina oca Jakova – Celija rođena je u Čapljini, u obitelji Soče. Udala se u Metković za Ivicu Petkovića i rodila mu dva sina Jakova (Brunina oca) i Zorana (Brunina strica).” A u tom grmu leži zec, Bruno ima punu Čapljinu rođaka ! Ne daju oni svoga Brunu makar igrao i u Dinamu (smijeh oko nas) . E otuda ta mentalna snaga, taj prkos, inat i upornost, da se drugi ne ljute. Naravno i velika podrška obitelji, pogotovo oca Jakova.
Nenad Bjelica i Marjan Vlak u životu Brune Petkovića
Probijao se u Italiji, promijenio šest klubova u par godina, držao ga je inat, upornost i vjera u sebe. A onda mu se ukazao Nenad Bjelica koji je, kad je sezona Plavih već počela, tražio od kluba da dovede još jednog napadača. Skauti Plavih i sportski direktor Marijan Vlak ponudili su mu Brunu Petkovića, a on je to prihvatio… Stigao je Bruno u Dinamo, na posudbu do kraja sezone uz opciju otkupa ugovora od Bologne. Petković je stigao sa statusom trećeg napadača kluba. Mario Gavranović bio je neprikosnoven, a iza Marija Budimira je bio dosta dobar ulazak u sezonu, čime je zadobio povjerenje trenera. Međutim, malo pomalo, mic po mic, Petković se izborio prvo za status drugog napadača, a onda je na proljeće iz udarnog sastava istisnuo i rasnog švicarskog golgetera hrvatskih korijena Gavranovića. Često osporavan i kritiziran, u završnici je sezone ispao iz udarnog sastava, a onda se zainatio, odigrao je maestralnu utakmicu protiv Osijeka, sudjelovao kod golova Gorici i Šibeniku i bio jedan od ključnih kotačića u Dinamovu osvajanju naslova. Čudan je taj hercegovački inat.
Možda biste sad svi htjeli biti na mom mjestu, ali isto ne biste svi htjeli biti na mom mjestu prije godinu dana. Sigurno da se u životu sve brzo promijeni. Vjerujem da u životu ništa nije slučajno. Kako siješ, tako i žanješ. Bilo je puno teških trenutaka kad sam morao istrpjeti dosta stvari koje su bile nepravedne, uz to što su bile i moja krivnja. Bilo ih je, ne bježim od toga niti ne tražim alibi. Ali, trebao sam istrpjeti dosta nepravdi i mislim da mi se na neki način sve to vraća, otkrio je Bruno za net.hr .
Eto, to je filmska priča s happy endom! O Bruni Petkoviću, Metkovcu hercegovačkih korijena. Hajdukovcu od djetinjstva i najboljem golgeteru Dinama. Osporavanom centarforu Zlatka Dalića, koji je zavio Brazil u crno i naučio ih plesati linđo, iako su vježbali sambu!
