Prošle godine sjedio sam u Bulldogu, kafić u Petrićevoj/Bogovićevoj ulici u Zagrebu, strogi centar grada, negdje u ovo vrijeme, najednom odnekud buka, dreka, bubnjevi, dernjava i nekakvi trubači, posljednji, najdeblji, nosio je ogroman bubanj.
Strava.
Budući su se zaustavili upravo ispred Bulldoga, netko je tražio da sviraju Đurđevdan, postalo je nesnosno, iako moram priznati da je barem trećina gostiju uživala u toj glazbi, pjevušili su i izvodili stanovite pokrete, što mi je neshvatljivo. Kao što mi je neshvatljivo da ja ‘to’ uopće nazivam glazbom, ali nemam prikladniji izraz.
Pitao sam konobara ‘je li moguće maknuti ih, zamoliti da odu, to što rade kulturološka je i identitetska, i svaka druga, katastrofa za zagrebački centar, posebno u predbožićno vrijeme.’
Konobar se nasmiješio, veli ‘jesi li normalan, čovječe, vidjet ćeš sad kad ih počnu naručivati, zaradit će večeras par tisuća eura bez polfrke’.
Umjesto da oni, otišao sam ja.
A kao nekakav alibi, konobar mi je ponudio činjenicu ‘čuj, u pitanju su Makedonci, nije ono što misliš’. Bio mi je smiješan s time, kao da je bitno tko svira, može biti i klapa Sv. Juraj, nakon ovoga morali bi otići.
I sad vidim ovu vijest na Indeksu.
Nema nikakve dvojbe kako je Zagreb 1945. i kulturološki i identitetski potpuno slomljen, izgubio se mitteleuropski, purgerski Zagreb, osim što grad vode ‘kozarački zagrepčani’ bojim se da je to postao preovladavajući trend.
Potpuno sam siguran kako u ovom momentu nikome iz gradske vlasti ne bi palo na pamet izdati zabranu kao vlast u Ljubljani.
Jedino dobro u cijeloj priči je činjenica da ih ove godine nema, nisam vidio baš niti jednu od tih skupina, što ne znači da se neće pojaviti nakon Božića.
Autor:
Mi bismo dodali da uz ovu blasfemiju adventskog mira i tišine imamo uz trubače i naš hercegovački ugođaj, gdje se rođenje malog Isusa na trgovima dočekuje stihovima “Nije prošla godina žena rodila isti komšija…”, “Ajde mala dodji u moju sobu…”, “Da je sreće bilo ti bi samnom spavala…”
A neskriveno zadovoljstvo adventom na našim trgovima poslije ponoći se proslavlja, šakama, razbijanjem boca, neartikuliranim urlikanjem i upotrebom pirotehnike 1. kategorije, gdje policija “mora utjeravati” kršćanski duh proslave adventa.
Gledajući ovo i gore i dole možemo samo upitati QUO VADIS HOMINES?
HERCEGOVINA24
