Postoji jedna pojava na hrvatskom internetskom prostoru koju vrijedi ozbiljno istražiti. Ispod gotovo svakog teksta o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini pojavljuju se komentatori koji se predstavljaju kao obični Hrvati iz Hrvatske – Zagorci, Dalmatinci, „ljudi iz Zagreba” – a zatim tvrde da ne razumiju kako netko iz BiH može biti Hrvat.
Hrvate iz BiH nazivaju „bosanskim katolicima”, tvrde da je njihova nacionalna pripadnost umjetno stvorena ili sugeriraju da bi katolici u BiH zapravo trebali biti dio bošnjačkog identiteta.
Jedan takav komentar ne znači ništa. Ali ako se isti obrazac ponavlja preko anonimnih ili očito umjetno napravljenih profila, na različitim portalima i uvijek oko istih političkih tema, onda više nije nevažan.
Teza je jednostavna: ako se takvi profili sustavno koriste za stvaranje dojma da „čak i Hrvati iz Hrvatske” osporavaju nacionalni identitet Hrvata u BiH, riječ je o tehnici informacijskog rata koju vrijedi istražiti. Ne tvrdim da je dokazano da iza toga stoji organizirana velikobošnjačka operacija. Za takvu tvrdnju zasad se nema dovoljno javno objavljenih dokaza. Ali postoji dovoljno razloga da se postavi pitanje postoji li koordinirano djelovanje.
KOS-ove operacije Labrador i Opera pokazale su jednu temeljnu stvar: u informacijskom ratu nije nužno promijeniti stvarnost. Dovoljno je promijeniti način na koji je ljudi doživljavaju. Labrador je bio false-flag operacija KOS-a JNA usmjerena na kompromitiranje Hrvatske. Opera je koristila propagandu, krivotvorene dokumente i manipulaciju informacijama kako bi se proizvela određena slika Hrvatske.
Danas za isti psihološki učinak nije potreban lažni memorandum niti tajna radio-stanica. Dovoljan je korisnički račun. Umjesto da se javnosti izravno kaže: „Hrvati u BiH nisu pravi Hrvati”, može se proizvesti privid da to govore sami Hrvati iz Hrvatske. To je mnogo sofisticiranija poruka. Ne govori se: „Bošnjaci osporavaju hrvatski identitet.” Poruka glasi: „Čak i Hrvati misle da Hrvati u BiH nisu pravi Hrvati.”
Ako je takav obrazac namjerno proizveden, njegov propagandni učinak očit je. Naime, u dijelu velikobošnjačke nacionalne mitomanije i javnog političkog diskursa postoji ideja da su bosanskohercegovački katolici i pravoslavci povijesno pripadali širem bošnjačkom identitetu, a da su se kasnije nacionalno identificirali kao Hrvati odnosno Srbi.
Takve teze nisu samo povijesne interpretacije, nego i politički zahtjev da se Hrvatu i Srbinu u BIH ospori nacionalni identitet i etničko podrijetlo. Dejtonski ustavni poredak BiH pritom je jasan: Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni su narodi Bosne i Hercegovine. Zato je posebno zanimljivo kada se na hrvatskim portalima pojavljuju komentari koji, navodno iz hrvatske perspektive, upravo taj identitet dovode u pitanje.
Koordinirani lažni profili nisu nikakva znanstvena fantastika. U informacijskom prostoru BiH već su dokumentirani slučajevi lažnih računa, sinkroniziranog objavljivanja i koordiniranog političkog djelovanja na društvenim mrežama. Zato bi najpoštenije bilo napraviti ono što se u ozbiljnim istraživanjima informacijskog rata i radi: uzeti nekoliko stotina takvih komentara, analizirati profile, vrijeme objavljivanja, ponavljanje formulacija, međusobne veze i ponašanje računa. Ako se pokaže da isti ljudi, odnosno ista mreža računa, sustavno proizvode istu poruku, tada imamo nešto više od dojma. Imamo obrazac. A ako se uz obrazac može dokazati koordinacija, tek tada možemo govoriti o operaciji i njezinim mogućim naručiteljima. Jer ovo nije priča o tome da je „svaki Bošnjak agent” niti da svaka kritika hrvatske politike predstavlja velikobošnjačku propagandu.
Takav zaključak bio bi jednako pogrešan kao i ignoriranje problema. Pitanje je puno jednostavnije: može li se politički narativ o Hrvatima u BiH umjetno širiti kroz lažne identitete i stvaranje privida hrvatskog javnog mnijenja? A odgovor je: može! Postoje tehnologija, motiv i već dokumentirane metode za takvo djelovanje. Ono što još nemamo jest dokaz da se upravo to događa u komentarima hrvatskih portala. I zato ovo nije presuda. Ovo je poziv da preispitate svaki komentar koji se piše na svakom članku. S kojim ciljem je napisan? Tko stoji iza njega? Zašto iznosi to što iznosi? Jer najveća promjena od vremena Opere i Labradora nije u tome što je propaganda nestala. Promijenio se samo njezin izgled. Nekada je dolazila u obliku lažnog dokumenta. Danas može doći u obliku veselog Zagorca koji piše: „Ja stvarno ne kužim kak’ netko iz Bosne može biti Hrvat.” Možda je to samo njegovo mišljenje. A možda je upravo to pitanje koje bismo trebali početi istraživati.
