Ista meta isto odstojanje, ista plaža u malom mistu promjena GPS pozicije moje i njene u odnosu na prije četiri godine oko 6 metara. Tada smo bili u vodi do koljena sad smo na pijesku.
Da se podsjetimo pisao sam tada o goropadnoj gospođi koja tek ulazi u more, pita me odakle sam? Kažem iz Mostara, ona samo odvratno odmahne rukom uz izraz gađenja i kaže: “A jooooooj Bosna”… Rekoh: “Gospođo, nisam iz Bosne, iz Hercegovine sam.” Ona kaže: “To je isto!”, i ode… Kako može biti isto Trinidad i Tobago? Ali eto… Tvrdi da je iz Zagreba ekonomistica koja ima firmu, a kojoj su svi u obitelji liječnici pa razlaže teze-kako oni nama daju pare, a mi smo druga država i ne plaćamo porez u Hrvatskoj. Pošto je ekonomistica pitam je koji porez plaća ona da ga ja ne plaćam? Ne znade odgovoriti. Naravno samo porez na plaće koje i ne primamo u RH. I PDV i sve druge poreze plaćamo kao i oni koji tu žive. Čak su mi i stan proglasili da je za odmor pa plaćam 3000 kuna poreza. To ona ne plaća. I, zamislite, brani me profesorica Ekonomskog fakulteta iz Beograda koja kaže: “Pa, gospođo, dajete svom narodu”- i šokirana me pita, je li ovo moguće da se vi Hrvati ovako ne podnosite?
Tih četiri godine smo proveli ignorirajući se jer se srećemo svako ljeto u malom mistu, ali nisam gubio vrijeme da se raspitam o eventualnom uzroku mržnje prema Hercegovcima. I tako saznam da je gospođa rođena u malom mistu i udata zamislite, oho, za Hercegovca! Da. da, ni manje ni više! I da već duže vrijeme živi u Zagrebu. Ali eto s tim saznanjem sam živio već četiri godine pomalo zaboravljajući incident kodnog naziva “jooooooj Bosna”.
Ali…. ne lezi vraže…. Prije par dana ležim na plaži na gore navedenoj lokaciji i vidim da se kraj mene parkira dotična osoba (u daljnjem tekstu “šovinistička farsa”, “farsica”…) s prijateljicom ništa manje bučnom od nje. I kreće priča, oho! Vremensko trajanje priče je dobrih 30 minuta, kraj mojih ušiju. Istine zarad prijateljica osim što je glasna nije imala ni mrziteljskih ni šovinističkih faulova. Za stvaranje što realnijih okolnosti shvatite da mene dotična poznaje i zna da smo već imali prepirku zbog njezinih šovinističkih stavova prema dijelu hrvatskog naroda koji živi u Hercegovini.
Kao lagana “predigra” kreće priča kako je Zagreb katastrofa i danas se raspada u komunalnom, ali i u nekom moralnom smislu, gdje njena kolegica za koju sam shvatio da također živi u Zagrebu, vrlo korektno kaže ovo je neusporedivo s vremenom Milana Bandića, ali eto njega su mrzili jer je bio Hercegovac. I vrlo korektno koristi regionalni naziv Hercegovac. Međutim “moja” šovinistkinja ne pušta odmah kreće – pa kaj oba su Bosanca i Bandić i Tomašević. Ne dade mu ni da počiva kao Hercegovac. Bosanac iz Gruda, Pogana Vlaka. I sugovornica i dalje korektno koristi naziv Hercegovac za ljude južno od Bradine, ali moja “farsica” ne da nego Bosanac, Grude, Čapljina, Mostar, Široki…Bosna!
Eh, dolazi zaplet, analizirajući sve propuste aktualnog gradonačelnika Zagreba, smeće, otpad, problemi u javnom prijevozu, neprincipijelno pomaganje LGBT udruga… Dođoše na red i strani radnici i migranti. Milion problema sa njima kaže druga gospođa. Moja “mrziteljica kaže na ovo, pazite: JA KAD VIDIM BOSANCE (MISLEĆI NA HERCEGOVCE) DA RADE U NEKOJ USTANOVI JA IZIĐEM ODMAH! Uzmite u obzir da su obadvije jako glasne da ih čuje cijela plaža.
I konačno rasplet – dotakle su se teme vandalizma paljenja vanjskog oltara u Međugorju i skrnavljenja kipova. Ovo je tek game, set, match… Naime sugovornica glasna ali objektivna kaže da je ovaj Poljak Bartlomiej izjavio da nema ništa protiv vjere i crkve već da sumnja u istinitost svjedočenja vidioca. E onda ide maestralni završetak moje “šovinističke farse”- DA I BAŠ U HERCEGOVINI DA SE UKAŽE, U TOME LEGLU. Fantastično prvi put se barem Međugorje našlo u Hercegovini u njenom vokabularu. Fantastično!
Ne naravno da nisam moga odšutjeti. Pa rekoh- gospođo je li se trebala Gospa ukazati kod vas u Zagrebu, da vidjeoce rastjerujete bubnjevima kao i molitelje na trgu, možda u nekoj LGBT udruzi financiranoj iz proračuna. Bez glasa su ustale i za kraj sam upitao “a jel’te otkud vam je muž?” Rekla je “iz Hercegovine pa šta”. Pa možda ništa, a možda sve. Možda nema veze muž, ali bar po drugi put nije stavila Hercegovinu u Bosnu. Iako je to šovinističko urlanje (ne mogu reći njih obadvije, od strane druge gospođe je bilo koliko toliko korektno) trajalo pola sata, upitah domaćeg momka koji tu stoji čitavo vrijeme na plaži i sluša, “jesi čuo ti ovo”, kaže on DA BI RIČ REKA PROTIV NJE, ONA JE MENI JAKO DRAGA. Drugi gospodin nije mogao ni čuti koji je bio također domaći jer je pripovjedao gostu iz Bosne (baš Bosne) kako su nekad bila dobra vremena kad se na plaži malog mista igralo Užičko kolo.
DA BI RIČ REKA….
