U četvrtak 21. svibnja 2026. godine u Zagrebu je preminula Julienne Eden Bušić, književnica, prevoditeljica, esejistica te članica Društva hrvatskih književnika. Rođena je 20. rujna 1948. godine u Eugeneu u američkoj saveznoj državi Oregon. Studirala je njemački jezik i lingvistiku u SAD-u i Europi, a tijekom boravka u Beču 1969. upoznala je Zvonka Bušića, hrvatskog političkog emigranta i kasnijeg supruga. Vjenčali su se 1972. godine u Frankfurtu. Svjetskoj javnosti Julienne Bušić postala je poznata nakon otmice zrakoplova američke kompanije TWA 1976. godine. Skupina hrvatskih emigranata, među kojima su bili Julienne i Zvonko Bušić, akcijom je željela upozoriti međunarodnu javnost na položaj Hrvatske unutar tadašnje Jugoslavije. U New Yorku je tijekom otmice, prilikom deaktivacije eksplozivne naprave koju je skupina ostavila uz upute za deaktivaciju, poginuo policajac Brian Murray. Nakon predaje u Parizu Julienne Bušić osuđena je na doživotni zatvor, no uvjetno je puštena nakon 13 godina. Nakon stvaranja Republike Hrvatske dolazi u Zagreb, gdje je radila u diplomaciji i državnim institucijama.Njezine kratke priče, eseji i kolumne objavljene su u brojnim časopisima i novinama u inozemstvu (The Barcelona Review, Gobshite Quarterly, The Merida Review, Verbatim: A Language Quarterly) i u Hrvatskoj (Most-Bridge, Kolo, Aleph, Jutarnji list, Večernji list, Vjesnik, Autsajderski fragmenti, Tema, Vijenac, itd.)
Njezina prva knjiga sjećanja, Ljubavnici i luđaci, osvojila je nagradu DHK „Fra Lucijan Kordić” 1997. godine. Autorica je i knjige Tvoja krv i moja te romana Živa glava, temeljenog na istinitoj priči o hrvatskim ženama koje su prisiljene biti seksualne robinje u Vukovaru tijekom Domovinskog rata. Njezina posljednja knjiga Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada bavila se sudbinama hrvatskih političkih disidenata i odnosom Zapada prema jugoslavenskom režimu.Osim nagrade „Fra Lucijan Kordić”, dobila je nagrade „A. B. Šimić”, „Bili smo prvi kada je trebalo“ i „fra Martin Nedić“.
Društvo hrvatskih književnika
*Na česta pitanja kako se kao Amerikanka toliko angažirala oko Hrvatske kazala je: “Voleći svog supruga, voljela sam sve što je on volio.”
Život nakon smrti supruga
Nakon smrti Zvonka Bušića 2013. godine živjela je povučeno u okolici Zadra, ali je ostala prisutna u javnom i kulturnom životu kroz književne tribine, intervjue i prevoditeljski rad.
U hrvatskoj javnosti ostala je osoba koja je izazivala podijeljene reakcije – za jedne simbol političke borbe hrvatskog iseljeništva, za druge kontroverzna figura povezana s nasilnim metodama političkog aktivizma 1970‑ih.
No, bez obzira na različite interpretacije njezina života i djelovanja, Julienne Eden Bušić ostaje jedna od najpoznatijih i najkompleksnijih osoba hrvatske političke emigracije 20. stoljeća.
(Marko Marković)
foto: privatna arhiva: Zaklada Zvonko Bušić Taik
