Na Pantovčak je stigao predsjednik Zoran Milanović sa suprugom Sanjom oko 12 sati.
Najprije je pozdravio hrvatske vojnike. Klapa sv. Juraj izvodi himnu Republike Hrvatske.
Zatim je prisegnuo za predsjednika Republike Hrvatske pred šefom Ustavnog suda Zvonimirom Šeparovićem. Prisegu je zaključio riječima “tako mi Bog pomogao” i potom je potpisao.
Predsjednik je održao govor u kojem ističe:
– Život nije samo mirno more, ta svijest neka nam bude vodilja. Osnovni zadatak državnih institucija je čuvati sigurnost.
Milanović je istaknuo da će se države između svojih i tuđih interesa uvijek prvo zauzeti za svoje interese.
– Ništa nam nikad nije darovano, sve što je Hrvatska ikad postigla, postigla je voljom svojih ljudi. Taj dug ljudima koji su nas obranili od agresije nikada nećemo moći vratiti. Ali to nije hvala ratu, nego oda slobodi, rekao je Milanović.
– Jedino se nas tiče kako se kod nas živi. Unatoč rastu BDP-a prevelik broj ljudi živi u siromaštvu. Samo je nama u interesu da nam institucije i mediji budu neovisni. To je štit od samovolje i tiranije.
Moramo se zauzeti i za Hrvate u BiH, što je naša povijesna i moralna obveza, rekao je predsjednik.
Milanović je dodao i da je “malo toga tako pogrešno kao veličanje najmračnijih dijelova naše povijesti”:
– Kao što sam rekao prije 5 godina, ovo je kuća za sve nas. Današnji svijet je neprepoznatljiv u odnosu na ono što je bio prije 5 godina. Dolazi nešto drugo, nešto nejasno, nagovještaj “zanimljivog i zahtjevnog doba iz kineske kletve”. Očito se javljaju i novi gravitacijski centri moći. Nema potrebe da se guramo u prve redove u stvarima u kojima ne možemo dati dovoljno, niti o njima ne znamo dovoljno, rekao je Milanović.
– Ne slažem se i s onim da sigurnost nema cijenu. Ne smijemo dozvoliti da zbog nabave oružja ne ulažemo u znanost, kulturu, sport… Što ćemo zapravo onda braniti oružjem? Ono što nas čini malom i ponosnom nacijom. Želim da nam ostane one zdrave skepse, da razumijemo narav ratova budućnosti, da ne budemo povodljivi, rekao je.
– Upregnimo hrvatsku pamet i industriju pa da ne uvozimo ono što možemo sami proizvesti – i tu ne mislim samo na oružje, rekao je Milanović. Govor je zaključio riječima “Živjeli i živjela naša Hrvatska”.
Nakon govora službeni dio završava izvedbom učenice Chritzel Renae Aceveda koja je izvela pjesmu “Dej mi Bože oči sokolove”, narodnu međimursku pjesmu. Nakon nje ansambl Lado izvodi fragmente iz Slavonske kraljice.
Slobodna Dalmacija/ Hercegovina24
