Zvona zvone, Božić je, moj se narod raduje

U povodu najradosnijeg katoličkog blagdana, o njegovoj simbolici, značenju danas i tradiciji i običajima, za Fenu je govorio mostarski svećenik fra Ante Marić.

Božić ljubi sirotinju, obitelj i obitelj za stolom, a najteži su Božići kada netko drag umre i kada jedno mjesto za stolom ostaje prazno, kazao je fra Ante.

Fra Ante kaže kako su vjernici danas svjesni poruke Božića iako Božić ima jako puno neprijatelja, a jedan od njih je materijalizam. On smatra da mnogi posjećuju advente i predstave prvenstveno zbog hrane, pića i slično, što je od prvoga dana protivnik Božića kojemu smisao nije materijalan. Fra Ante napominje kako Isus nije imao novca da ode u svratište jer je bio sirotinja te ističe da Božić traži obitelj.

Božić je svetkovina zapada. Mi na zapadu bolje razumijemo Božić nego Uskrs. Uskrs je svetkovina istoka, duboka i misaona. Mi ovdje osjećamo. Božić je emocija, poručio je on za Fenu.

Fra Ante dalje navodi kako je Božić kršćanski, katolički, rimokatolički blagdan koji se spominje Isusovog rođenja.

Mi o njemu saznajemo iz Svetog pisma Novoga zavjeta, ali je već i u Svetom pismu Staroga zavjeta on kroz proroke najavljen. Evanđelisti Marko, Matej, Luka i Ivan pišu o Isusovom rođenju i sva su ta evanđelja nastala u 1. stoljeću. Oni su suvremenici, ili su bili tu ili uzimali informacije od ljudi koji su s Isusom živjeli, surađivali, jeli, hodali. To je autentično izvješće, govori svećenik.

“Mi ovdje osjećamo. Božić je emocija”, poručio je fra Ante Marić

Pojašnjava kako Marko kroz evanđelja o tome kratko govori.

On ne govori ništa o rođenju nego o tomu kako se Isus uredao pred Ivana Krstitelja na rijeci Jordanu i krstio, a iza tog krštenja otišao javno djelovati s postom i molitvom četrdeset dana u pustinji. Matej opširno govori o rođenju, a čak donosi i Isusov rodoslov. On želi reći da je Isus Zemljanin, da je došao s Neba, ali na Zemlji ima svoj rodoslov. Na Zemlji ima svoju majku i poočima, a otac mu je Bog. On piše i o rođenju Ivana Krstitelja, Anđelu Gabrijelu koji navješćuje Blaženoj Djevici Mariji, o pohodu trojice mudraca, pastira, pokolju nevine dječice jer se Herod prepao da mu novorođeni kralj ne oduzme tron, podvukao je fra Ante.

Dalje navodi kako Luka kroz jednu rečenicu u svom opisu djetinjstva kaže: Ona rodi svoga jedinorođenca, povi ga u pelene, položi u jasle jer u svratištu za njih ne bijaše mjesta.

Ta rečenica zapalila je maštu svijeta, umjetnika, slikara, kipara, književnika, dramaturga. Vodeći se time, sv. Franjo Asiški je 1223. godine, nepune tri godine prije svoje smrti, prvi u povijesti kršćanske pobožnosti napravio jaslice. Otada svi pravimo jaslice na cijelome svijetu, navodi fra Ante za Fenu.

Ivan Evanđelist o svom proslavu evanđelja govori filozofski: U početku bijaše riječ i riječ bijaše kod Boga i riječ bijaše Bog. Došlo je svjetlo koje ne trpi tamu. Fra Ante ističe kako kroz rečenicu: I riječ tijelom postade i nastani se među nama mi danas crpimo informaciju o Isusovom rođenju.

Fra Ante Marić dotaknuo se i božićnih običaja ističući kako su Hrvati za Božić napravili predivne običaje.

Oni su svoje poganske običaje iz svoje pravjere, prije nego što su postali kršćanima, pomiješali s kršćanstvom. Hrast, badnjaci, pšenica, svijeće, svjetlost, jabuke, pogače, očići, materice i ukrašavanje jelke, to se ništa ne protivi Božiću. Naprotiv, to mu daje čar, smatra fra Ante.

Fra Ante je svim vjernicima poželio da se Bog rodi u njihovim srcima i da mu tu budu jaslice i slama.

Neka svi dođu u našu dušu i srce i neka se tu Bog rodi. Kada se rodi u našim srcima onda nas čini iskreno sretnima. Želim svim ljudima svijeta, na osobit način ljudima Mostara, Hercegovine, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Hrvatima diljem svijeta koji slave Božić, da se svima nama dragi Bog rodi u srcu i da nas učini sretnima bez obzira na sve ono nesretno što nam se u životu zna dogoditi. Bez obzira na poteškoće, siromaštva, progone i nepravde neka nam Božić bude sretan jer je sve to doživio Onaj kojega slavimo, poručio je fra Ante Marić.

Hercegovina 24; Fena